Koliko netko mora biti glup da bi postao predsjednik?

Jeste li se ikad upitali koliko netko mora biti glup da bi postao predsjednik neke države? Jeste li se upitali kako je uopće moguće da glupa i neinteligentna osoba postane predsjednik bilo koje države? Znači li to da je i narod koji ju je izabrao ili kojem je nametnuta isto tako glup?

Današnje vrijeme s punim pravom možemo nazvati i vladavinom Idiokracije

Današnje vrijeme bismo bez trunke kajanja mogli nazvati vremenom “Idiokracije”, odnosno vremenom u kojem Idioti nekim čudom dolaze na vlast i vladaju državama u skladu sa svom svojom inteligencijom. No, zapravo to vas i ne bi trebalo čuditi jer s vladavinom gluposti se susrećemo gotovo na svakom koraku. Intelektualci oni pravi kao da su potisnuti na margine, a u centru naših života nalaze se idioti. I valjda upravo zato moramo trpjeti priglupe političare, njihove govore, svećenike i navodne branitelje pristigle iz Bosne i Hercegovine, reklame koje nas svakim svojim ukazanjem čine još glupljim i na televiziji gledati priglupe reality showove.

Glupost, zaostalost i primitivizam postali su i moda i stvar dobrog ukusa!

Kad se družiš s idiotima i izgovoriš nešto pametno odmah ćeš se suočiti s nerazumijevanjem i činjenicom da te svi čudno gledaju, jer oni jednostavno ne shvaćaju o čemu ti to pričaš. Zaboga kako netko može reći da je zemlja okrugla kad svi stanovnici Ercegovine (Rvati potekli od Turaka), znaju da je zemlja ravna ploča. Jer kad zemlja ne bi bila ravna ploča svi bi padali zato jer nitko ne može da hoda po kugli. Slično se događa i kad netko spomene da ne vjeruje u boga ili Alaha. Sjetite se samo što se je dogodilo slavnom Francuskom karikaturistu kad se je usudio nacrtati karikaturu Alaha. I neka vam to bude upozorenje da s idiotima nema šale.

Što se sve događa kad idioti dođu na vlast?

Dolazak idiota na vlast drastična je promjena. Isti tren kad se to dogodi lopovi, razbojnici, ubojice i zločinci postaju cijenjeni i poštovani građani, a pošteni i obični ljudi postanu smetnja. Državom tad obično zavlada 200 više ili manje lopovskih obitelji, a njihov odnos prema poštenju, razumu, pameti i inteligenciji najbolje je opisao danas na svu sreću pokojni HDZ-ov zastupnik u saboru Ivan Milas, slavnom rečenicom koja glasi: “Mozak ništa ne vrijedi! Kilo mozga je dvije marke”

Glupost i idiotizam moraju biti sveobuhvatni!

No, idioti se i dalje ne osjećaju ugodno kad moraju komunicirati s ljudima normalne inteligencije. Upravo zato oni jasno shvaćaju da je njihova sveta dužnost uzdizati i veličati vlastiti idiotizam i glupost i proširiti ih i na običan narod. Kako je to najlakše učiniti? Putem školstva! Naime ako djeci ne dopustite da razmišljaju svojom glavom i razvijaju inteligenciju logično je da ćete s vremenom odgojiti nove generacije idiota i glupana. Upravo zato Hrvatska država je u vrijeme vladavine dvije stotine idiotskih obitelji, odlučila promijeniti sve školske programe. A za početak su odlučili u sve škole uvesti vjeronauk i ukinuti svako spominjanje starih kultura, a posebno Grčkih filozofa. Jer što će djeci nekakav Aristotel ili Platon kad na vjeronauku mogu naučiti sve o svetom Lojzeku Stepincu, Svetom Anti Paveliću i njihovoj ustaškoj braći iz Hercegovine i Dalmatinske zagore.

Najveća uvreda za jednog idiota je mogućnost da bilo tko razmišlja vlastitom glavom…

A, o tome koliko filozofija zapravo smeta vladajućim idiotima i njihovim sunarodnjacima svećenicima govori nam i pokušaj da se Filozofski fakultet u Zagrebu pretvori u teološko učilište Bosansko-Hercegovačke crkve. Da bi se stvorili svi uvjeti za taj prevrat vladajući idioti su za rektora Sveučilišta u Zagrebu doveli svog Turskog i Ustaškog rođaka iz Bosne i Hercegovine – Damira Borasa. No, nažalost ti prokleti Hrvati još uvijek vole razmišljati vlastitom glavom, pa se Bosančeros Damir Boras, Bosansko-Hercegovačka lobi i BiH crkva nalaze u problemima. Glupi kakvi jesu oni jednostavno ne mogu shvatiti da mi Hrvati nismo njihov Hercegovački narod i da ih mi jednostavno ne želimo u našoj Hrvatskoj državi. Što znači, ni na Filozofskom fakultetu, ni bilo gdje drugdje, osim možda još jednom na Bleiburgu, ako se za to ukaže potreba.

No, vratimo se na pitanje koliko netko mora biti glup da bi postao predsjednik države?

 U zemlji gdje vladaju idiotizam, glupost, primitivizam, zaostalost i lopovluk, 200 bogatih Bosansko-Hercegovačkih obitelji i Bosansko-Hercegovačka crkva, koja uporno pokušava ratne zločince proglasiti svetim, logično je da i predsjednik mora imati sve karakteristike idiota, glupana, lopova i lažljivca (posebno je važno da i on bude glup i da bude lopov jer je jedino tako moguće nastaviti daljnju pljačku Hrvatske države i Hrvatskog naroda). I upravo zato  izmišljeni Rvati iz BiH i njihove navodne Dijaspore, izabrali su umjesto nas Hrvata neke od ovih osoba da budu predsjednici naše Hrvatske države:

———————–

Franjo Tuđman

O inteligenciji i poštenju Franje Tuđmana najviše nam govori njegov djelo – uništena, opljačkana i upropaštena država. O inteligenciji i smislu za ružno i nakazno njegovih obožavatelja i idiokratske vlasti najviše će vam reći njegovi spomenici. Više o Tuđmanu reći će vam i činjenica da je navodno mrzio Srbe, no da je dobar dio života proveo u Beogradu kao oficir JNA. Onako usput je bio i predsjednik u Hrvatskoj i ne baš omiljenog FK Partizan. A, to koliko je Tuđman zapravo silno mrzio Srbe potvrđuje i činjenica da su mu unuci – Srbi i da oni danas žive u Beogradu. Najznačajnija Tuđmanova izjava je “Hrvatski novac u Hrvatskom džepu” što je kasnije sam Tuđman revidirao i kao pravi lopov naš Hrvatski naš Hrvatski novac i imovinu preselio na račune 200 bogatih Bosansko-Hercegovačkih obitelji. S Tuđmanom na čelu Domovinski rat je bio samo varka za naivne, a lopovluk, pljačka i privatizacija Hrvatske, od strane njega i njegovih Ustaških saveznika iz Hercegovine i njihove navodne dijaspore – jedini cilj.

Za one koje se ne sjećaju Franje Tuđmana popularno zvanog i Krivousti ljigavac dovoljno je da na Youtube-u pogledaju neke njegove govore. Nećete vjerovati, no General JNA, ishlapjeli starkelja  i jedan od najvećih Hrvatskih lopova ratovao je i protiv svoje braće i poslodavaca Srba i protiv žutih, crvenih, crnih i zelenih vragova i protiv Dinamovih navijača i protiv klinaca iz vrtića, koji su navijali za Dinamo, a ne za njegovu izmišljenu FK Croatiu.

Uglavnom od svih hrvatskih predsjednika Tuđman je bio najveći lopov, najveći psihopata i najveći umobolnik, pa su i mnoge njegove izjave na granici gluposti i ludila. Uz takvog predsjednika nije ni čudo što je Hrvatska stradala u ratu i što je trajno opljačkana i uništena.

———————–

Stipe Mesić

 

Nakon Tuđmanove smrti Hrvatska je konačno odahnula i nadali smo se oslobodila Bosansko-Hercegovačkog (HDZ-ovog) primitivizma, ludila i lopovluka. Za predsjednika je izabran Tuđmanov ispočetka bliski suradnik, a poslije i protivnik – Stipe Mesić. Prva Stipina suluda ideja je bila da će Hrvatska pokloniti Billu Gatesu jedan otok, a da će on zauzvrat pretvoriti Hrvatsku u informatički raj. Naravno ništa od toga se nije ostvarilo, no svi koji se bave kompjuterima u nevjerici su odmahivali glavom. Stipe je za razliku od Franje bio blizak Hrvatskom, no ne i Bosansko-Hercegovačkom narodu, pa je zahvaljujući glasovima Hrvata rođenih u Hrvatskoj odradio i drugi mandat. No, onda se iznenada razotkrila istina o tome tko je zapravo bio Stjepan Mesić.

Stipe Mesić je poput svih velikih lažljivaca imao tu vrlinu što je svakom govorio ono što njemu odgovara. Pred Hrvatskim narodom je glumio antifašista, a pred Ustaškim narodom iz BiH i dijaspore je glumio Ustašu. Sve to jasno se vidi i na snimci koja je kako Stipe kaže nastala 1992. godine na druženju sa zapovjednicima u Novskoj. On je tamo sudeći po  snimci i jasno i javno rekao da u Jasenovcu nije bilo plinskih komora, da su Srbi ubijani prije dolaska u Jasenovac, te su u Ustaškom Konc. logoru po imenu Jasenovac bili “praktički spašeni i izliječeni” i to tek kad su stigli u logor. Za Jasenovac je rekao da to nije bio Konc. logor nego da je to bio običan radni logor, a za sve je po njegovim riječima bio kriv, a tko drugi, nego Tito, koji je navodno ubijao Srbe u logoru sve tamo do 1947. godine i podmetnuo to Mesićevoj Ustaškoj braći iz Ercegovine.

Nakon objave te snimke predsjednika lažljivca su se odrekli gotovo svi. Hrvatski narod je shvatio s kakvim lažljivcem i prevrtljivcem ima posla, a savez antifašističkih boraca i antifašista RH ga je zamolio da se iseli iz prostora, koji su mu ponudili. Mesić je na kraju za sve optužio HDZ i rekao: “Bio sam pod pritiskom njihovih političkih stavova, koje sam provodio iako se s njima nisam slagao”.

———————–

Ivo Josipović

 

Nakon Stipe Mesića koji je cijeli život bio pod pritiskom tuđih političkih stavova, pa se jednostavno prilagođavao i govorio sve što drugi žele za predsjednika je izabran čovjek, koji političkih stavova nije imao. U vrijeme njegovog mandata ne pamti se da je Ivo Josipović bilo što pametno rekao ili izabrao bilo čiju stranu. Poput svog predhodnika on je izabrao nezamjeranje, no to je uradio tako da o ničemu nije imao mišljenje. Ako nas pitate da li je predsjednik Ivo Josipović ikad stao na stranu običnog naroda, siromašnih, potlačenih, obespravljenih i opljačkanih reći ćemo vam naravno da nije. A, čak je i veliki lažljivac Stipe Mesić to uradio i to često i zbog toga doživio čak dva mandata kao predsjednik. Ivo Josipović doživio je samo jedan mandat i nitko nije primijetio kad je otišao i kao takav on zapravo nikom ni ne nedostaje.

Ipak da ne kažete da je taj predsjednik bio beznačajan i da ga nećemo pamtiti, sjetiti ćemo se i Ivine velike muljaže sa ZAMPOM. Taj zakon je presedan jer zahvaljujući njemu Ivina Udruga naplaćuje porez na glazbu, koja nije njihovo vlasništvo. Poznat je i slučaj ugostitelja, koji je u svom lokalu puštao samo narodnu glazbu za koju ne postoje autorska prava, no Zamp mu je svejedno pokušao naplatiti nadoknadu za korištenje autorskih prava. Udruga gospodina Josipovića zapravo glumi državu u državi, a izdvajanja, odnosno porez za korištenje tuđih autorskih prava, koji nameće građanima svakim mjesecom raste i nije nimalo zanemariv.

Zanimljivo je i da na osnovu zakona koje je Ivo sam napisao i pobrinuo se da bude izglasan osoba po imenu Ivo Josipović, godišnje za dvije prodane ploće, dobije puno više novaca od recimo Branimira Štulića, koji je za svojih petsto i više tisuća prodanih ploća i od Croatia recordsa i od Josipovićevog ZAMPA dobio – ravno nula kuna.

———————–

Kolinda Grabar-Kitarović

Kolinda Grabar-Kitarović osoba je koja u potpunosti opravdava naš naslov “Koliko netko mora biti glup da bi postao predsjednik?”. Ako Franju Tuđmana možemo usporediti s Margaret Thatcher engleskom premijerkom čija je smrt izazvala veliko oduševljenje i zadovoljstvo Engleskog naroda, mnoge proslave i otvaranje mnogih boca šampanjca, tad Kolindu Grabar-Kitarović s punim pravom možemo usporediti s njenim idolom Donaldom Trumpom. I baš kao i Donaldova, Kolindina je glupost, neznanje, lažljivost i sklonost manipulacijama i neizmjerna i nemjerljiva.

Prva zanimljivost vezana za Kolindu je to da nju za predsjednicu nije izabrao Hrvatski narod, nego Turci i Ustaše iz BiH i njihova Dijspora, koji zapravo nikad i nikako ne bi smjeli glasati u Hrvatskoj državi. Kolinda im je naravno na tome zahvalna, pa je ona čiji su roditelji bili Hrvatski partizani, preko noći postala zagovornik Ustaštva, Ustaške okupacije Hrvatske i pljačke i iseljavanja Hrvatskog naroda. Njena prevrtljivost i lažljivost slična je Mesićevoj, samo što za razliku od njega ona točno zna tko su joj pravi gospodari.

Iako u njoj nema Tuđmanove ludosti, Mesićevog lažnog suosjećanja s običnim narodom, Josipovićeve proračunatosti, ona ipak sve dosadašnje predsjednike nadmašuje u jednom – u gluposti i neznanju. Neke njene glupe izjave su već postale legendarne. Njeno nepoznavanje Hrvatske povijesti, no i redovito čitanje Ustaških časopisa dovelo je do toga da navijačku skupinu po imenu Torcida nazove Orjunašima. Njene priglupe tvrdnje da se u tadašnjoj Jugoslaviji nije smjelo ići u crkvu ili reći da si Hrvat demantirao je i Hrvat, po imenu Josip Broz Tito, koji se  uvijek javno izjašnjavao kao Hrvat, no i milijuni Hrvata, koji su u takozvanom socijalizmu najnormalnije i bez ikakvih zabrana  i išli u crkvu i kupovali kruh, bez da su to morali prijaviti policiji, savezu komunista, Uskoku ili UDBI. Njene tvrdnje da je u Jugoslaviji postojala samo jedna vrsta Jogurta demantirali su novinari, koji su pronašli podatak da se u tadašnjoj Jugoslaviji proizvodilo više od 80 vrsta jogurta.

A, sigurno pamtite i Kolindin put u Ameriku i njeno slikanje pred ogradom bijele kuće. Ne biste vjerovali, no navodnu predsjednicu, a zapravo glasogovornicu Turaka i Ustaša iz BiH tamo nisu primili. bez obzira što je njen neprijatelj i Hrvat Josip Broz Tito tamo više puta boravio kao ugledan i uvažen gost. Vjerojatno su i Ameri primijetili da su upravo osobe poput Kolinde baš kao i svi drugi priglupi, neuki, zaostali i lažljivi domaći izdajnici i okupatori  ti koji svojim lažima i prevarama uporno sramote naš Hrvatski narod.

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

 


 

Prilog – A, sad sport i zabava…

Više o tome kakve sve idiote, glupane, luđake, lopove i lažljivce  mi Hrvati moramo trpjeti reći će vam i ovih nekoliko video zapisa. Nažalost nismo pronašli nijedan smisleni ili smiješni govor Ive Josipovića ili Kolinda Grabar-Kitarović. Josipovićevi govori su ustalom baš kao i on i dosadni i naporni, a Kolinda se očito specijalizirala da sve svoje gluposti izgovori u intervjuima za tiskane medije.

—————————–

Franjo Tuđman o žutim, crvenim, crnim i zelenim vragovima

Dok je Krivousti ljigavac bio na liječenju u Americi, 100 000 ljudi protestiralo je protiv njega, njegove vlasti i njegove stranke  u Zagrebu. A, kad se je vratio on se odmah u govoru na aerodromu Pleso, obračunao s protivnicima nazvavši ih žutim, crvenim, crnim i zelenim vragovima.

—————————–

Franjo Tuđman i klinac koji navija za “Dinamo”

Predsjednik Franjo Tuđman pita klinca za koga on navija, a klinac mu iz prve odgovara: za Dinamo! Iako su se svi smijali dječjoj naivnosti i iskrenosti, Tuđman je naravno popizdio i objasnio klincu da priglupa djeca smiju navijati samo za njegovu FK Croatiu. Vjerojatno je da su dežurni dušobrižnici odmah nakon toga odlučili  uvesti vjeronauk u osnovne škole. Ta zaboga zašto bi Hrvatskoj djeci u okupiranoj Ustaškoj državi bilo dopušteno da razmišljaju svojom glavom. I pranje dječjih mozgova vjeronaukom, Biblijom, ognjem i mačem je moglo početi…

—————————–

Stjepan Mesić o Srbima koje su Ustaše spasili u Jasenovačkom radnom logoru

A. sad čujte što je počasni predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH te bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u opuštenom razgovoru prilikom raskošnog objeda izgovorio o Jasenovcu, Srbima i Titu tamo negdje 1992 godine.

 

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 

 

 

Možda vam privuće pažnju...