Bosanski katolici su isto toliko Hrvati, koliko smo i mi Hrvati – Kinezi
Budimo realni i kažimo da su Bosanski katolici i njihova katolička crkva najveće i najgore prokletstvo koje je moglo snaći nesretni Hrvatski narod. Prokletstvo koje je započelo 1878. kad su velike europske sile dale mandat Austro-Ugarskoj da uđe s vojskom u tadašnji Osmansko- Bosanski pašaluk i da tamo navodno uspostavi mir i red.
Austro-ugarska aneksija Bosne i Hercegovine
Austro-ugarski ministar vanjskih poslova, Gyula Andrássy, smatrao je vojnu kampanju sasvim jednostavnom, govorio je o “šetnji s limenom glazbom.” Do kraja lipnja austro-ugarska vojska je provela masovnu mobilizaciju pojedinih zborova, tako da je imala 82.113 vojnika., uglavnom susjednih Hrvata, Hrvatskih Srba, Slovenaca i drugih slavenskih naroda kako bi se pokazali srodnom i bliskom stanovnicima Bosne i Hecegovine i kako u predstojećem ratu ne bi ginuli i njihovi sunarodnjaci Austrijanci i Mađari.
Iako su u Beču očekivali da će operacija proći bez većih borbi, okupaciji se žestoko suprostavilo i muslimansko i pravoslavno pučanstvo. Osmanske posade u BiH sastojale su se od oko 40.000 vojnika i 77 topova, te je broj vojnika zajedno sa slabo organiziranim muslimanskim i pravoslavnim postrojbama, koje je vodio Hadži Lojo, narastao na 93.000 vojnika.
Kao i svi ratovi i osvajanja, ni ovaj nije prošao bez žrtava…
Osvajanje BiH je trajalo manje od tri mjeseca, tijekom kojih su ukupni gubitci austrijskih postrojbi iznosili 946 poginulih i 3.980 ranjenih vojnika. Sav otpor bio je slomljen tri tjedna po obustavi operacija. Udarne snage su napredovanjem kroz Hercegovinu i Novopazarski sandžak zauzele cijelu Bosnu i Hercegovinu do sredine listopada.
Ukupni Austro-ugarski gubitci iznosili su preko 5.000 mrtvih i ranjenih – 946 mrtvih i 3.980 ranjenih. Neočekivana žestina obrane BiH dovela do međusobnih optužbi vojnog i političkog vrha Monarhije. Kritički intoniran članak u budimpeštanskom Pester Lloydu bio je cenzuriran po nalogu cara i kralja Franje Josipa.
Iseljavanje stanovništva i političke igre
Kad je Habsburška Monarhija napokon zauzela Bosnu i Hercegovinu muslimani koji nisu željeli prihvatiti novu vlast iselili su u Tursku. Udio u stanovništvu stoga im se smanjio. Udio pravoslavaca ostao je gotovo nepromijenjen, a broj katolika se znatno povećao zbog useljavanja državnih službenika Austrougarske monarhije. Posebice su se u velikom broju doseljavali Slovenci, Česi, Slovaci, Poljaci i prognani Hrvati poput pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića, kojima se nije bilo teško snaći u novoj sredini zbog bliskosti slavenskih jezika.
Za Austrijsku vlast bilo je jako važno da u pretežno muslimanskoj i pravoslavnoj zemlji ima i što više domaćih izdajnika, koji uvijek i u svakoj zemlji suprotno interesu vlastitog naroda rado surađuju s okupatorima, pa je zajedno s katoličkom crkvom odmah poradila na prekrštavanju muslimana i pravoslavaca na katoličku vjeru.
Katolička crkva u Bosnu i Hercegovinu i njeni ciljevi
Katolička crkva u Bosnu i Hercegovinu je došla samo s jednim ciljem, a taj je da što više poveća broj vjernika i zauzme što veći teritorij kako bi što više povećala svoje prihode. Što više vjernika i što veći teritorij koji zauzima crkva znači i više prihoda, više poreza i više milodara u crkvenim škrabicama.
Širenje katoličke vjere prekrštavanjem drugih vjeroispovijesti za katoličku crkvu, ni u ono vrijeme nije bilo ništa novog. Pravoslavlje je oduvijek bilo trn u oku katoličke crkve, a poznato je i da su njeni pokušaji prekrštavanje pravoslavaca u Rusiji i Ukrajini doveli do mnogih žrtava.
Privilegije i ekonomski interesi doprinijeli su masovnom prekrštavanju
Baš kao što je muslimansko stanovništvo bilo privilegirano u Otomanskom carstvu tako su preobraćeni katolici bili privilegirani u okupiranoj BiH. To se posebno vidjelo prilikom otkupa feudalno zemljoposjedničko-kmetskih posjeda iz osmanskog razdoblja. Mnogi autohtoni Bosanski Bogumili su pod ekonomskim pritiskom po drugi put promijenili vjeru i od muslimana postali katolici. Prekrštavanje pravoslavnog stanovništva išlo je znatno teže.
Katolička crkva naravno svim tim novo prekrštenim vjernicima nije smjela reći da su oni potomci Bogumila, koje je ista ta crkva u srednjem vijeku progonila i ubijala, pa su im rekli da su oni Hrvati.
Mađari sve Slavene vide kao opasnost i priklanjaju se Agama i Begovima
U cijelu tu igru uključuju se i Mađari koji i bosanske katolike i bosanske pravoslavce vide kao opasnost pa se priklanjaju trećoj strani – Bošnjacima, odnosno Muslimanskom stanovništvu BiH. To se događa kad je uvedena civilna uprava i za prvog civilnog upravitelja postavljen Mađar Benjamin Kállay, tadašnji austrougarski ministar financija. Mađari su u to vrijeme najveću opasnost vidjeli u ujedinjenju austrougarskih Slavena protiv mađarskog interesa.
Takva nacionalistička politika Austro-ugarske i katoličke crkve, te sustavno maltretiranje pravoslavnog stanovništva BiH izazvala je veliko nezadovoljstvo u Srbiji što u konačnici dovodi i do Sarajevskog atentata i početka prvog svjetskog rata.
Kocka je bačena i Hrvatski narod je zauvijek proklet
No, širenje mržnje prema drugim vjerama i nacijama, koje su lako uklapa u težnje katoličke crkve za prekrštavanjem nevjernika i širenje teritorija na kojim vlada katolička crkva, dovelo je i do pojave Ustaškog pokreta.
Kocka je bačena. Zbog crkvenih i političkih interesa Turaka i Ustaša iz Bosne i Hercegovine Hrvatski narod je zauvijek proklet i ni kriv, ni dužan, uvučen u vjerske ratove, koji traju više od 100 godina.
Vjerski ratovi Turaka i Ustaša pod okriljem katoličke crkve
Početkom drugog svjetskog rata preobraćeni bosanski katolici i katolička crkva udruženi u zajednički pokret pod nazivom Ustaštvo, svoje navodno Hrvatstvo pokušavaju dokazati prekrštavanjem Hrvatskih Srba s kojima smo mi Hrvati u miru živjeli više od 400 godina. Tko nije želio biti prekršten bio je ili ubijen ili deportiran u Jasenovac ili Srbiju.
Takvu politiku Bosanskih katolika, koji ni nakon sto godina nisu uspjeli postati Hrvati i bosanske katoličke crkve nakratko je prekinuo uz pomoć Hrvata i Hrvatskih Srba tek Hrvat po imenu Josip Broz Tito. Zločini i zvjerstva katoličke crkve i Turaka i Ustaša, odnosno Bosanskih katolika, doživjeli su svoj krah u austrijskom gradiću po imenu Bleiburg.
Sve to nažalost nije dugo trajalo, pa su se Turci i Ustaše odnosno Bosanski katolici pod patronatom katoličke crkve za vrijeme predsjednika Tuđmana ponovno vratili u Hrvatsku i naravno izazvali nove pokolje, nove pljačke i novi rat.
No, Hrvati i dalje ne vole i ne priznaju preobraćene Turke i Ustaše i njihovu Ustašku crkvu
No, otpor Hrvata prema Bosanskoj katoličkoj crkvi i njenim vjernim podanicima Turcima i Ustašama ponovno raste. Njihov najveći problem je u tome štomi Hrvati ne želimo Tursske lopove u Hrvatskoj i što više nitko ne vjeruje u crkvene laži i izmišljotine, odnosno tvrdnje da su preobraćeni Turci i Ustaše iz Bosne i Hercegovine – Hrvati.
A, sve bi bilo drugačije
A, sve bi bilo drugačije da katolička crkva u svojoj težnji za širenjem katoličke vjere, utjecaja, bogatstva i tuđih teritorija, nije lagala bosanske preobraćene katolike i rekla im da su oni potomci Bogumila i najvećih neprijatelja Hrvatskog naroda Turaka – Hrvati.
Dodatak: Atentat u Sarajevu
Sarajevski atentat poslužio je kao povod za izbijanje Prvoga svjetskog rata. Naime, Gavrilo Princip, član tajne organizacije “Mlada Bosna” koja je imala za cilj putem buna, ustanaka i oružanih atentata zbaciti austrougarsku vlast u Bosni i Hercegovini, izvršio je atentat na austro-ugarskog prijestolonasljednika i nadvojvodu – Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, 28. juna 1914. godine.
To je ubojstvo bilo povod ratu koji je Srbiji navijestila Austro-Ugarska, što je dovelo i do početka Prvog svjetskog rata.
Kao posebnu zanimljivost navesti ćemo i to da su pojedini članovi obitelji Princip, 30-ak godina kasnije u Sarajevu zbog Gavrilovog atentata, streljani od strane Ustaškog režima, po naredbi tadašnjeg ministra unutarnjih poslova NDH – Andrije Artukovića, koji je naravno bio rođen u Ljubuškom (BiH).
A, mi bismo još samo dodali da je riječ o Izvornom materijalu koji je sniman tijekom posjeta nadvojvode – Franje Ferdinanda Sarajevu.
Napisao i obradio: Nenad Grbac
———————————-
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac i Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.