Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

Zašto bi Bosančerosi imali bilo kakva prava u Hrvatskoj?

Bosančerosi moraju imati sva ljudska i građanska prava u Bosni i Hercegovini i nikakva prava u Hrvatskoj, jer oni nisu Hrvati, ni građani ove zemlje.

Sudbina se poigrava s Hrvatskim narodom

Sudbina se očito trajno poigrava s Hrvatskim narodom jer nam je nakon drugih stoljeća okupacije od strane Austrijanaca, Mađara, Francuza, Talijana, Turaka i Srba u Hrvatsku ponovno dovela nove okupatore – vjekovne i najveće neprijatelje hrvatskog naroda Turke i Ustaše iz Bosanskog pašaluka, popularno nazvane Bosančerosi ili Dotepenci.

Koje je najgore razdoblje u povijesti Hrvatskog naroda

A, ukoliko ste se ikad upitali koje je najgore razdoblje u povijesti za Hrvatski narod odgovor je jednostavan – vrijeme u kojem su u Hrvatskoj na vlast došli okupatori iz Bosne i Hercegovine, a to su razdoblje drugog svijetskog rata u kojem su Turski i Ustaški okupatori učinili stravične zločine nad srbima, židovima, romima i hrvatima i naravno sve opljačkali. Drugo najgore razdoblje započinje 90-tih godina prošlog stoljeća kad je krivousta nakaza po imenu Franjo Tuđman ponovno doveo Turke i Ustaše iz Bosanskog pašaluka i njihovu izmišljenu dijasporu u hrvatsku. Zajedno s njima započeo rat sa Srbima i naravno sve oplječkao i privatiziirao doslovno poklonivši cijelu Hrvatsku Bosančerosima i njihovoj Turskoj rodbini iz Dalmatinske zagore.

No upitajmo se tko su Bosančerosi i kako je sve počelo?

Bosančerosi su kao što i ime kaže stanovnici današnje Bosne i Hercegovine. Potomci Bogumila koje je katolička crkva proganjala, spaljivala im sela i odvodila ih u ropstvo dolaskom turaka masovno su mijenjali vjeru, odnosno prekrštavali se na islam. Da bi dokazali pravovjernost jedan dio njih pretvorio se u Poturice koji su sijali strah među pravoslavnim stanovništvom tadašnjeg Bosanskog pašaluka. Teror koji su provodili nad nemuslimanima najbolje opisuje jedna stara srpska poslovica koja glasi: Ako Turčin ima krvave do lakta tad Poturica mora imati ruke krvave do ramena. Najveća želja Poturica bila je da ih Turci prihvate kao svoj narod i sebi ravne, no to se nikad nije dogodilo.

Teror Turaka i Poturica bližio se kraju

U 500 godina Turske vlasti poturice su napravili puno zla kako nemuslimanima tako i stanovništvu susjedne Hrvatske u koju su cijelo to vrijeme provaljivali, palili sela i nabijali i Hrvate i Hrvatske Srbe na kolac. No, Otomansko carstvo je bivalo sve slabije, a Poturice su imale sve više problema i s muslimanskim i nemuslimanskim stanovništvom Bosanskog pašaluka. Nihov teror bližio se kraju. Kraj njihove vlasti započeo je 1878. kad su velike europske sile dale mandat Austro-Ugarskoj da uđe s vojskom u tadašnji Osmansko- Bosanski pašaluk i da tamo navodno uspostavi mir i red.

A, umjesto Turaka u Bosnu i Hercegovinu je došao još gori neprijatelj – katolička crkva

Kad je Habsburška Monarhija napokon anektirala Bosnu i Hercegovinu muslimani koji nisu željeli prihvatiti novu vlast iselili su u Tursku. Udio u stanovništvu znatno im se smanjio. Udio pravoslavaca ostao je gotovo nepromijenjen, a broj katolika se znatno povećao zbog useljavanja državnih službenika Austrougarske monarhije i svećenika katoličke crkve koji gotovo isti tren počeli s planom širenja Katoličke crkve u nekatoličkoj zemlji. Više vjernika značilo je i više crkva i posljedično tome više bogatstva za vatikanske velikodostojnike. Drugim riječima nevjernici ili vjernici neke druge vjere su oduvijek predstavljali trn u oku katioličkoj crkvi o čemu svjedoče mnogi ratovi i sukobi s protestantima, židovima, muslimanima i pravoslavcima koje je najvećim dijelom izazvala Katolička crkva. U svemu tome pomagala im je Austrijska vlast, pa se najviše ljudi silom preobratilo prilikom dodjele zemlje jer u Otomanskom carstvu nije postojao feudalizam. Oni koji su željeli više zemlje morali su se preobratiti, oni koji se nisu željeli preobratiti dobili su manje zemlje.

Kako su Poturice postali katolici?

I naravno da pogađate da su prvi na redu za preobraćenje na katoličku vjeru bili oni koji su Muslimanima i nemuslimanima učinili najviše zla i koji su se s promjenom vlasti najviše bojali osvete običnog naroda – Turci i Poturice. Oni koji su se 500 godina trudili da postanu Turci odjednom su postali katolici . A , ta činjenica najviše je odgovarala katoličkoj crkvi jer im je teror i strahovlada bivših Poturica dobro došao u daljem prekštavanju muslimana i nemuslimana iz Bosanskog pašaluka.

Kako i zašto je katolička crkva lagala Turcima i Poturicama da su oni Hrvati

No, katolička crkva je bila svjesna da Poturicama ne smije reći da su oni potomci Bogumila koje je baš katolička crkva stoljećima proganjala i ubijala pa im je rekla da su oni – Hrvati. Tu je i čista računica koja je govorila da će muslimani i srbi kad-tad preobraćenim Turcima i Poturicama na nasilje i nasilno prekrštavanje uzvratiti silom pa je crkva pokušala bosanskim Poturicama osigurati zaštitu jačeg i brojnijeg naroda. S druge strane priglupi i zaostali Turci i Poturice mogli su pomoći katoličkoj crkvi da svojim manipulacijama dođe na vlast u Hrvatskoj koja je nakon Matije Gupca i Stjepana Radića sve manje vjerovala crkvi.

Ista ta Crkva, odnosno njen Kardinal Alojzije Stepinac dovela je Turke i Ustaše na vlast u Hrvatsku 1941.

Crkvenim manipulacijama i nasiljem nad Hrvatskim narodom i svim drugim narodima nema kraja, pa je tako bilo logično da crkva u trenutku kad je Vlatko Maček odbio Hitlerovu ponudu da služi fašističkoj vlasti na vlast u Hrvatskoj dovela preobraćene Turke i Ustaše iz Bosanskog pašaluka. To je ujedno i jedina zasluga Kardinala Alojzija Stepinca i razlog zbog kojeg ga Bosančerosi i njihova Bosanska crkva žele proglasiti svecem. No, Papa, Vatikan i naročito Srpska pravoslavna crkva su svjesni da je riječ o ratnom zločincu i ubojici, pa im to jednostavno nikad neće uspjeti.

Oporavak Hrvatske moguć je jedino bez Turaka i Poturica i njihove Bosanske crkve

Nakon stravičnih zločina i pljački hrvatski narod je napokon otjerao omržene Bosančerose i njihovog poglavnika Antu Pavelića, a Božja kazna ih je dostigla u Bleiburgu. Tamo su glavom platili ponajprije za svu nesretnu djecu i žene koje su klali Turskom kamom svojim stoljetnim oružjem. Nakon njihovog odlaska Hrvatska je pod vladavinom Hrvata Josipa Broza napokon počela napredovati. Agonija je započela Titovom smrču, da bi kulminirala dolaskom na vlast Jugo oficira Franje Tuđmana. Zajedno s Tuđmanom u Hrvatsku su ponovno stigli i Turci i Poturice i to je dovelo do rata sa Srbima i neviđene pljačke i privatizacije.

Jesu li Srbi bili u pravu kad su govorili da stižu Turci i Ustaše?

 Navodna “Hrvatska dijaspora” i njihovi rođaci Bosančerosi su zapravo desničarski šljam i lopovi koji blage veze nemaju, ni s Hrvatskom, ni s nama Hrvatima,. nego uglavnom potječu od preobraćenih Turaka i Ustaša iz Bosne i Hercegovine i Dalmatinske zagore. Jesu li Srbi bili u pravu kad su panično vikali da Turci i Ustaše ponovno dolaze u hrvatsku? Nažalost bili su i više nego u pravu! S današnje točke gledišta realno je reći da smo mi Hrvati pucali u krive i da Srbi nikad nisu bili neprijatelji hrvatskog naroda. Nasuprot tome jasno je da su Turci, Ustaše i Poturice iz Bosne i Hercegovine jedini, najveći i vjekovni neprijatelji hrvatskog naroda.

 30 godina kasnije…

 30 godina kasnije Hrvatska je opljačkana, uništena i iseljena zemlja. Iz nje se zahvaljujući Bosančerosima iselilo 400 000 Srba i oko 500 000 Hrvata. U Hrvatskoj neželjeni i nepozvani Bosančerosi i njihova Turska rodbina iz Dalmatinske zagore nalaze se u sve većim problemima. Nakon silnog lopovluka, krađe i otimačine, nametanja Ustaštva i izmišljenih svetaca hrvatski narod je na rubu da još jednom kaže dosta. Naime javna je tajna da se Bosančerosi poput njihovih saveznika Janjevaca ne uklapaju u Hrvatsko društvo i Hrvatski narod da žive u Getu i da ih hrvatski narod ne voli i ne podnosi. Nikad, pa ni tad dotepenci iz Bosne i Hercegovine i Dalmatinske zagore neće postati Hrvati, a priglupi kakvi jesu na najboljem su putu da izgube svoju jedinu i pravu domovinu “Bosnu i Hercegovinu”.

Da li je Hrvatska danas okupirana zemlja?

S punim pravom može se reći da je Hrvatska danas okupirana zemlja i to više okupirana nego u vrijeme kad su na vlasti bili Austrijanci, Mađari ili Srbi. Najbolji način da Bosančerosi isele nas Hrvate iz lijepe naše je da zauzmu sva radna mjesta u Hrvatskoj. Iz tog razloga neželjene i nepozvane goste iz neprijateljske nam Bosne i Hercegovine zateći ćete gotovo svugdje gdje nema mjesta za nas Hrvate rođene u Hrvatskoj. I to je ono pravo lice Hrvatske u kojoj se Bosančerosi zapošljavaju a Hrvati trbuhom za kruhom odlaze iz vlastite domovine. Iz tog razloga Bosančerose ćete zateći da rade u hrvatskim državnim službama, da upravljaju hrvatskim tvrtkama, da su oficiri u Hrvatskoj vojsci i policiji.  svećenici u hrvatskoj crkvi, treneri hrvatske reprezentacije, predsjednici Hrvatskih saveza, saborski zastupnici u hrvatskom saboru

 Da li će i ta okupacija potrajati ili će sve završiti nekim novim ratom?

Bosančerosi i njihova Turska rodbina iz Dalmatinske zagore sve više se susreću s neprijateljstvom svih Hrvata koje su godinama lagali, pljačkali i krali, onih kojim su nametali svoje ustaštvo, svoje Turske običaje, svoju povijest svoje divljaštvo, svoj primitivizam i nekulturu. Sve to eskalirati će sukobom u kojem će Turci i Poturice vrlo brzo shvatiti da Hrvatska nije njihova zemlja, da mi Hrvati nismo njihov narod i da ih od bijesa opljačkanih i osiromašenih čak ni Bosanska crkva neće spasiti. A, nakon toga Bleiburg će im se činiti kao dječja igra.

I tek tad kad u Hrvatskoj više neće biti Turskih i Ustaških okupatora, Bosančerosa iz odvratne Turske vukojebine Hrvatska će napokon biti slobodna.

 

 

—————-

Napisao, obradio i uredio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 

Možda vam privuće pažnju...