Tako je govorio Krleža: Crkva je cinička organizacija, moralno prevrtljiva rulja

Miroslav Krleža najveći je hrvatski pisac dvadesetog stoljeća, čovjek kakav se u kulturi neke zemlje pojavljuje jednom u stotinu i više godina. Njegovo djelo danas je manje više nepoznato široj čitateljskoj publici, jer Krleža sad, u političkim i društvenim okolnostima u kojima živimo, spada u red politički nepoćudnih pisaca. U narednom razdoblju, najvećeg  hrvatskog književnika  nastojati ćemo predstaviti čitateljima, koji se s njegovim djelom do sad nisu imali prave prilike upoznati. Na ovom mjestu donosimo vam Krležine zapise o religiji, odnosno o kršćanstvu i Crkvi.

———-

Kršćanstvo živi u samostanima, u relativno dobrim svratištima sa hladnom i toplom vodom, sa lijepom ženskom poslugom, kršćanstvo tolerira pomalo preljub i divlji brak, odgaja vanbračnu djecu, gosti se po mogućnosti pijuckajući umjereno ali trajno: tu su kokošje juhe, kobasice, kolači, vino, a pomalo i sveti Toma, brevijar pa litanije, već kako to sezona traži, pak će se pokazati da je Bog milostiv. Sagriješiti se može, ali i pokajati, a glavno je da smo skrušeni pred biskupima. Savjesti nam nisu baš čiste ali su mirne, a peru se na ispovijedima kao i noge, svake subote. Kršćanstvo, u jednu riječ, od mnogobrojnih vjeroispovijesti jedna je od svakako najudobnijih, a svojim psihoanalitičkim trikovima u obliku ispovijedi ono je i najokorjelijem zločincu ostavilo sve dobre izglede na nebeski uspjeh njegove kriminalne karijere.

Panorama pogleda, pojava i pojmova 1 – 5, str. 493

———-

Kad smo se rodili, posolili su nas rimskom solju i polili rimskom vodom i pomazali rimskim uljem. Cijeli nam život pjevaju napjeve rimokatoličke, od rođenja do smrti, i cijeli svoj život slušamo zvona katolička, oh, i sve to, u čemu živimo, sve je to obijeno rimskim rešetkama. Toga nema, to je jasno, da svega toga nema! Sve je to glupa, stara, deformirana simbolična nemoć, da se život kao takav shvati u svojoj dubljini.

Panorama pogleda, pojava i pojmova 1-5, str. 527 

 ———-

Čovjek je izmislio Boga, a sada kleči pred njim stoljećima. Čovjek je iščeprkao iz blata zlato, a sada ta bespredmetna kovina vlada njegovim nazorima i uvjerenjima. Čovjek je izmislio strojeve, a danas strojevi vladaju čovjekom, mjesto da je obratno.

Panorama pogleda, pojava i pojmova, str. 573

———-

U kakvim se mi to prilikama nalazimo? Velik dio čovječanstva moli se i klanja porculanskim lurdskim bebama kao stvarno postojećim božicama. Drveni sanduci i polubogovi na konju sa sabljom i ostrugama, čitava jedna kavalerija bogova.

Dnevnik 155, str. 75

———-

Evo, što je za mene značila i što danas znači Kristova pojava! Krist znači: da bi se golo i gladno meso robova moglo okupati, da uđe u patricijske ljetnikovce na ravnoj nozi, da se kreće u bijelim aristokratskim tunikama i da poživi slobodno na ovome svijetu kao ptice u Svetome pismu. Krist je socijalna formula koja se, na žalost, pretvorila u pojam pun transa, u fantastičnu riječ. Kralj nad Kraljevima. Onoga trenutka, kada je Krist sjeo u grimizu na prijestolje, sve je otišlo do vraga.

Dnevnik 1-5, str. 296

———-

Tko je umro, taj je otputovao. U nepovrat. Čovjek može koliko hoće klečati, moliti, kajati se, ispovijedati se, brbljati čitave noći, slušati zvona, putovati u Rim, biti predbilježen na blagoslov Svetoga Oca, čovjek se može bolećivo rasterećivati samopljuvanjem, može osjećati olakšanje najpomnijom analizom svojih vlastitih gluposti, mjesto pod topovima, policijama ili vojskama, on može klečati pred žrtvenicima koliko ga je volja, on može biti vegetarijanac, ako ga raduje, on može da živi po strogim pravilima bračne ljubavi, poštenja, dobrote, on može spavati snom filistarskog pravednika i bitisati čitavog svog života po načelima najstrožije dijete, njega će svejedno odnijeti vrag u nepovrat i on će, usprkos tome što je uzor-građanin, izdahnuti pred neumoljivim nožem smrti.

Panorama pogleda, pojava i pojmova 1 – 5, str. 667

———-

Usprkos legendarnom preuveličavanju uloge pojedinih proroka, historija bilo koje vjere ipak je samo historija praznovjerja, pak rekli mi Vjera ili Praznovjerje, nismo rekli mnogo; vjere i praznovjerja traju, a pogane bezbožne misli lepršaju oko tih aveti kao komarci.

Zastave 1 – 5, str. 370 

———-

Kakva je to perfidna agitacija? Hiljade godina već se tako agitira sa sviju tornjeva kugle zemaljske jedna prazna fraza i njome se pune mozgovi kretena! Zvona zvone ujutro, zvona zvone o podne i zvone navečer i kad smrt ide preko Kaptola i kad sunce gori nad meridijanom i svaku nedjelju i svaki blagdan i svaki dan sedam puta, uvijek ta prokleta zvona zvone jednu praznu frazu i ne govore ništa! Što zapravo misle ta zvona?

Zastave 1 – 5, str. 491

———-

Sama crkva je cinička organizacija, koja javno trguje simonijom i robljem, podmitljiva, moralno prevrtljiva rulja, koja se bavi kupoprodajnim ugovorima više nego vrhunaravnim pitanjima. Crkva je po svojim protektorima zaštićena mnogobrojnim privilegijama, i dok plemstvo imitira bizantinsku aristokraciju u nošnji i u društvenim običajima, svećenstvo još uvijek barbarski bestidno poganski čara, baveći se egzorcizmima za dobre pare.

Eseji V., str. 482

———-

Neizrecivo je glupo ovo gaženje socijalne mizerije čovječanstva kao takvog u ime nekakvih moralnih propisa. Crkva je svome kmetu grof kao što mu je grof samo grof i ništa više. Samo ga grof ne gnjavi moralom. Grofa interesira samo desetina, a biskupa osim desetine i lukna i ta glupa moralistička gnjavaža, kojom obrazlaže svoju desetinu i lukno, da bi mogao da bude kmetu grof i da mu diže desetinu i lukno.

Panorama pogleda, pojava i pojmova 1 – 5, str. 510

———-

Pristupite li danas regrutskom mesu, da biste mu objasnili, kako su topovi kriminalne protuljudske tepsije i kako se ta krokodilska ždrijela hrane isključivo našim vlastitim, tj. Ljudskim glavama, ili kako u crkvama ne stanuje nitko, spalit će vas na lomači samo zato, jer te “lijeve teorije” smatra opasnošću za svoje drage fantome, pred kojima maše repom pasji, kao pred generalima ili pred biskupima.

Panorama pogleda pojava i pojmova 1 – 5, str. 511

Video prilog: Tko je bio Miroslav Krleža?

U vrijeme kad je Radio televizija Zagreb ili Hrvatska televizija bila naša Hrvatska televizija, a ne “Glas Ustaške crkve i Turskog naroda iz Bosne i Hercegovine i Dalmatinske zagore”,  zaposlenici te televizije snimali su odlične TV priloge i serije. Samo za vas izdvojili smo jedan od tih priloga koji govori o jednom, jedinom i neponovljivom Miroslavu Krleži.

Uredio i obradio: Nenad Grbac

———————————-

Sva prava i Copyright :  Nenad Grbac i Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.