Dubravka Ugrešić: Ljudi koji udobno žive na nesreći onih kojima pomažu

Za samo koju sekundu ili dvije iz postkomunističkih šipražja, poput šume koja hoda, izaći će neki posve drugi ljudi, ovjenčani doktoratima snažnih naslova Underatanding Past – Looking Ahead. Bit će to djeca Tomasa i Tereze, koji su se vratili u Čehoslovačku da bi tamo poginuli, da bi poginuli zato što su se vratili, jer povratak je smrt, a ostanak je poraz…

Bit će to Tomasova i Terezina siročad, koja će kao lososi krenuti na put, s tom razlikom što će biti drugo vrijeme i druge vode. I putnici će biti drugi, ljudi koji će zaista imati poglede uprte ahead, i koji više neće razumjeti prošlost, ili barem ne na isti način. Iz mongolskih, rumunjskih, slovačkih, mađarskih, hrvatskih, srpskih, albanskih, bugarskih, bjeloruskih, moldavskih, letonskih i litvankih sivih provincija jurnut će na evropska i američka sveučilišta novi, kompatibilni igrači, tranzicijski mutanti, ti koji će konačno “znati znanje”.

Bit će to snažna, mlada vojska budućih managera, organizatora, experata, operatora, stručnjaka za kulturni management, za disaster management, za tranzicijski, politički i ekološki management, za management života. Bit će to hitri lovci u mutnom. Bit će sorta koja će se reproducirati neljudskom brzinom, kao da je reprodukcija njihov jedini zadatak i cilj. Bit će to ljudi koji će udobno živjeti na nesreći onih kojima će pomagati, jer i nesreća zahtijeva management, bez managementa nesreća je tek puki neuspjeh. Bit će to ljudi koji će se specijalizirati za brigu oko bugarskih, bosanskih, bjeloruskih, moldavskih i rumunjskih invalida; za bosansku, gruzijsku, tadžikistansku, kazahstansku, čečensku, kosovsku, azerbejdžansku i armensku invalidnu djecu; za evropske manjine, za Cigane, za trafikarenje bijelog, crnog i žutog roblja, za moldavske prostitutke, za izbjeglice, emigrante i migrante, za beskućnike. Bit će to mutanti, koji će, efikasni poput laboratorijskih virusa, širiti svoje mreže, svoje networke, svoje kišobrane i svoje kišobranske jedinice, svoje linkove i svoje centre. Bit će to buduči stručnjaci za televizualnu komunikaciju, za audiovizualni management, za net i web. Bit će to planeri tudih života i svojih karijera, koji think deeply, read wildely and write beautibuly.

Bit će to samopouzdani ljudi, ljudi multipliciranih identiteta, kozmopoliti, globalisti, multikulturalisti, nacionalisti, predstavnici etničkih identiteta i disperzivnih dijasporičnih identiteta, sve u jednom, po nekoliko glava na jednim plećima, fleksibilni, brzi na definiranju, samodefiniranju i redefiniranju, na tome da reflektiraju i samoreflektiraju, da inventiraju i reinventiraju, da modeliraju i remodeliraju, konstruiraju i dekonstruiraju.

Bit će to novi borci za demokraciju u tranzicijskim uvjetima, a kako je sve u tranzitu, i kako od pamtivijeka sve teče, bit će to ljudi koji će u ustima premetati riječi mobility, flexibility i fluidity kao žvakaću gumu. Bit će to mladi, progresivni ljudi, plaćeni komesari European integration and enlargement procesa, radnici na gradnji novoga poretka, specijalisti za new, unique postnational political units, za national i postnational constellations, stručnjaci za globalization versus localization, i obratno, advokati, koji će zdušno advokatirati ovo ili ono. Rođeni u Zaporožju, završit će srednjovjekovnu povijest u Kijevu, studirati English business terminology u Birminghamu i pisati doktorate s temom What do medieval history and business terminology have in common. Hrlit će iz Vilniusa u Warwick da studiraju mikroekonomiju i makroekonomiju, da se specijaliziraju za good governance and sustainable piece in war-torn societies. Dolazit će iz Voronježa, Kanausa, Temišvara i Pečuha da postanu stručnjaci za UNHCR, NGO, EU… Dolazit će iz Ulan Batara, kao biznesijn udirdlagyn magistri, da studiraju modelling policy instruments. Dolazit će iz Jerevana, Alma Ate, Trnova, Taškenta, Varne i Minska da postanu leaders and future elite in common Europe. Dolazit će iz rumunjskog Onestija, iz bugarskog Rusea, iz makedonskog Tetova, s doktoratima iz teologie ortodoxa pastoralae u džepu. Skočit će načas do Friburga da studiraju International Relations, uključiti se u istraživačke jedinice sveučilišta u Solunu, Bostonu i Pragu, obavljati dobro plaćene briefinge u nekom rumunjskom, bugarskom ili litvanskom institutu za evropsko-atlantsku integraciju i politiku obrane. Hvalit će se svojim rampant bastardizmom. Bit će lingvistički nadareni, govorit će nekoliko jezika, kreirati novogovor nove Evrope, bit će to domišljati inventori kijučnih riječi. Riječ Enlargement pisat će velikim početnim slovom, baš kao da se radi o novoj epohi, o humanizmu, renesansi i prosvjetiteljstvu. Njihove ključne riječi bit će management, technology of negotiations, income, profit, investment, expense, hidden communication…

Brzi na samodefiniranju i samopozicioniranju, žilavi kao mačke s devet života, znat će što hoće, imat će strong self-confidence, biti hard-working, communiciative, loyal, descreet, tolerant and friendly, i lako se nositi sa stressful situations. Pokazivat će neobičan interes za diplomatic and consular privilegies. Dolazit će iz Samare, s kratkim iskustvom rada u “Coca-Cola Bottlers Samara” i “Samaraenergo”, i studirati na Fletcher School of Law and Diplomacy i Mediterranean Academy of Diplomatic Studies. Svoje molbe ukrašavat će sloganima Challenge is my propeller, perfection is my ultimate goal i riječima kao što su contemporary self, bastardism of our age, postcolonialism, marketization, recruiting, training. contacts…

Na svome putu zaboravit će da je ista ta fleksibilnost, mobilnost i fluldnost, koja je njih katapultirala na površinu, ostavila na dnu bezimeno ljudsko roblje. Po sivim provincijskim zakucima ljudi će zarađivati novčić izrađujući robu za zapadno-evropske industrijske magnate, životariti, rovati po kantama za smeće tražeći jestiv otpadak, opijati se, radati beskućnu djecu, koja će rađati novu beskućnu djecu. Na globalnoj crnoj tržnici ljudskih organa ti će ljudi prodavati svoje bubrege, svoju spermu, svoje utrobe. Na seksualnoj tržnici Uvećane Evrope svježi istočno-evropski organi prodavat će se za novčič ostarjelim zapadno-evropskim organima. Istina, potpomagat će se među sobom, kao braća: hrvatski kupci odlazit će u Bugarsku, tamo će ljudsko meso biti jeftinije.

Neki će iz svojih sivih provincijskih zakutaka dopuzati do obala Zapadne Evrope. Oni s više sreće brat će šparoge po njemačkim i tulipane po holandskim poljima, oni s manje sreće čistit će tuđa govna.

Odlomak iz romana “Ministarstvo boli”, Dubravke Ugrešić

 


 

Tko je Dubravka Ugrešić ?

Dubravka Ugrešić (Kutina, 27. ožujka 1949.) hrvatska je književnica, esejistica i prevoditeljica.

Gotovo dvadeset godina radila je u Institutu za teoriju književnosti pri zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Iz političkih razloga je početkom devedesetih godina prisiljena napustiti Hrvatsku. Trenutno živi u Amsterdamu, predaje na američkim i europskim sveučilištima te piše za europske novine i časopise.

Ugrešić je najpoznatija po kratkom romanu “Štefica Cvek u raljama života”, s podnaslovom Patchwork roman, u kojem se postmodernistički, ironično i duhovito igra banalnom literaturom (ljubavnim romanima) pišući tekst kao krojni arak s naslovima koji slijede sve krojačke termine. “Štefica Cvek u raljama života” je, nakon velike popularnosti, 1984. godine uspješno prebačena i na film (U raljama života Rajka Grlića).

U istom vedrom tonu i postmodernističkom stilu stalnog propitivanja prirode pisanja i književnosti te suprotstavljanja popularne kulture visokoj literaturi, nastale su njezine zbirke kratkih priča Poza za prozu, Život je bajka, te roman Forsiranje romana-reke.

Knjige Dubravke Ugrešić prevedene su na gotovo sve europske jezike i nagrađivane međunarodnim nagradama.

 

—-

Nadopisao, odabrao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Možda vam privuće pažnju...

error: Content is protected !!