Tko je bio Rory Gallagher ?
Jednom su pitali Jimija Hendrixa: “Kakav je osjećaj biti najbolji gitarista na svijetu”? Njegov odgovor iznenadio je mnoge jer je rekao: ”Nemam pojma, to pitajte Rorija Gallaghera”! A, kad tako nešto izjavi takav gitarista kao što je Hendrix, onda bi o tome svakako trebalo razmisliti.
William Rory Gallagher
William Rory Gallagher (ožujak 1948 – lipnja 1995.) bio je Irski blues gitarista, skladatelji i tekstopisac. Rođen je u Ballyshannonu, County Donegal , a odrastao u Corku. Iako zbog svoje jednostavnosti i prirodnosti nikad nije bio popularan poput nekih drugih glazbenika, njegovi su se albumi prodali u više od 30 milijuna primjeraka širom svijeta.
Rani početak bavljenja glazbom
I on i njegov brat su se na poticaj roditelja rano počeli baviti glazbom, pa tako nalazimo i podatak da su mu u dobi od devet godina roditelji kupili prvu gitaru. S trinaest godina već svira u raznim Irskim bendovima, s osamnaest svira u Hamburgu, a 1960-ih, Gallagher je formirao “The Taste”, koji je kasnije preimenovan jednostavno, u “Taste”, blues rock i R & B power trio
“The Taste” – odatle je sve krenulo
Bluz-rok trio po uzoru na “Cream” i “Jimi Hendrix Experience” ubrzo je postao popularan u Irskoj i Velikoj Britaniji. Bend je izdao dva studijska i dva live albuma. U Americi su napravili pravi “bum” a koliko su bili popularni svjedoči činjenica da su na “Isle Of Wight” Festivalu 1971. godine gdje su nastupali rame uz rame sa Hendrixom i The Who bili pozivani na “bis” čak sedam !! puta. Ipak, bend se raspao samo par tjedana kasnije jer je Rori tragao za “kreativnom slobodom”.
Novi uspjeh, no i visoko postavljeni kriteriji
Nakon raspada Tastea, Gallagher je u prateću grupi uvrstio bivšeg basista Deep Joya, Gerrya McAvoyja, koji je svirao na Gallagherovom albumu, Rory Gallagher . Bio je to početak dvadesetogodišnjeg glazbenog odnosa između Gallaghera i McAvoya; drugi član benda je bio bubnjar Wilgar Campbell. Sa bogatim iskustvom i sa samo 23 godine Rory je izdao prvi album i odmah napravio “prevrat” na britanskoj glazbenoj sceni.
Za godinu-dvije već je bio na svim top-listama, a naročito popularni su mu bili albumi “Tattoo” i “Blueprint” koji su ušli na “Top 10”. Mora se reći da Galager nije previše mario za popularnost, pa je čak odbio da snima singlice (gramofonske ploče na kojim se nalazi samo jedna ili dvije pjesme), koje su bili “vjerojatni hitovi”. Htio je da ga pamte po kompletnom opusu i kvalitetnim albumima, a ne po kako je on to nazvao “instant hitovima”.
Najznačajnija ostvarenja
Sedamdesete godine bile su Gallagherove najplodnije razdoblje. U tom desetljeću snimio je deset albuma, uključujući dva live albuma Live in Europe i Irish Tour ’74. U studenom 1971. godine objavio je album Deuce.
Tijekom rada s grupama “Taste” i “Rory Gallagher band” nastala su njegova najznačajnija ostvarenja kojima je zadužio blues-rock–scenu. S grupom “Taste” je na početku svoje glazbene karijere svirao progress i underground blues, no kasnije se okreće rock- i blues-pjesmama, kojima ostaje vjeran do kraja karijere.
Poznat je i kao začetnik nastupa bez struje (unplugged), kakve je prakticirao još od početka sedamdesetih.
O virtuoznosti i glazbenom umijeću
O virtuoznosti i glazbenom umijeću Rorya najviše govori i sljedeća priča: Keith Richards je izričito tražio da upravo Rory zamjeni Micka Taylora na radnom mjestu gitariste u Roling stonsima, ali se Mick Jagger nije složio, pa je na kraju Roni Vud zauzeo tu poziciju.
Ostao je vjeran sebi i svom glazbenom izričaju
Pojava punka, drugačija publika i stalni problemi sa alkoholom su zaslužna i za nešto kasniji Galagerov pad popularnosti. Iako je izdao nekoliko fenomenalnih albuma kao što su “Calling Card“,”Photo Finish” i “Top Priority” publika se okrenula drugačijem, modernijem zvuku na što on nikako nije pristajao.
Strah od letenja i sedativi
U kasnijim godinama svog života Gallagher je postao svjestan svog straha od letenja. Kako bi to prevladao, dobio je recept za snažni sedativ koji navodno pomaže u slučajevima straha od letenja. Ovaj lijek, u kombinaciji s alkoholom, kojeg je Rory kao i svaki pravi Irac jako volio rezultirao je teškim oštećenjem jetre. No, usprkos tome on je nastavio s koncertima.
Početak kraja
10. siječnja. 1995. godine u Nizozemskoj Rory je bio vidno bolestan i turneja je morala biti otkazana. Gallagher je primljen u King’s College Bolnicu u Londonu u ožujku 1995., a tek je tada postalo jasno koliko je njegovo zdravlje ugroženo: naime njegova jetra bila je ozbiljno oštećena i doktori su zaključili da je transplantacija jetre jedino moguće rješenje.
Smrt velikana
Nakon transplatacije i 13 tjedana provedenih na intenzivnoj njezi, njegovo zdravlje iznenada se pogoršalo kada je zarazio stafilokoknom infekcijom, a umro je 14. lipnja 1995. u dobi od 47 godina. Pokopan na groblju Sv. Olivera, na cesti Clash, neposredno ispred Ballincolliga kod Cork Cityja u Irskoj. Njegov nadgrobni spomenik je replika nagrade koju je 1972. dobio na izboru za međunarodnog gitarista godine.
O Roryiju na drugačiji način
Rory Gallagher je oduvijek smatran jednim od najboljih rock blues gitarista zato što nikad nije pao pod utjecaj drugih ili zahtjeva često prevrtljivog tržišta, te zato što je do smrti vrtio svoj film, što dokazuje i impresivnih 16 albuma koje je ostavio iza sebe. No, ono po čemu je Rory bio poznat je osim sjajnih pjesama, vrhunskog gitarističkog umijeća su skromnost, jednostavnost i prirodnost. Njegovi koncerti glazbeni su doživljaj, nema tu ni plajbecka, ni prerušavanja, ni maskiranja, ni glume.
Rory i dalje živi – u svima nama koji cijenimo njegovu glazbu…
Njegova zaostavština je i dalje živa – Mnogi suvremeni gitaristi ga navode kao svog uzora. Kompletna diskografija Rorija Galagera je prije par godina reizdata i dobro se prodaje. Rory je živi dokaz da se može biti popularan i voljen, a da ne moraš prodati svoju dušu estradi, menagerima i medijima. Dovoljan je samo talent i upornost.
Irish Tour ’74 (film)
Irish Tour ’74 je film koji je režirao Tony Palmer. On dokumentira koncertni obilazak Irske tijekom turneje Roryija Gallaghera i pratećeg sastava .
Gallagherova turneja iz Sjeverne Irske 1974. podudara se s jednim od najzloglasnijih vremena u regiji. Ira – Irska republikanska armija je željela promijeniti status Sjeverne Irske unutar Ujedinjenog Kraljevstva, i ujediniti Irsku korištenjem oružane sile i političkog uvjeravanja. Nasilje je izbijalo diljem regije i to je utjecalo i na javne događaje kao što su rock koncerti. U tom okruženju većina grupa nije svirala i održavala koncerte, no Gallagher je nastavio svoju turneju kako je planirano, kako u Belfast Ulster Hall , Dublin Carlton Cinema, tako i Gradskoj vijećnici Cork.
Dan prije Gallagherovog zakazanog koncerta u Belfastu, deset je bombi postavljeno na raznim mjestima oko grada. Svi su očekivali otkazivanje Gallagherovog koncerta kao što su to učinili i svi drugi bendovi, no Rory je nastavio s koncertom. Lokalni novinar ovako je opisao taj koncert:
“Nikada nisam vidio ništa toliko prekrasno, tako uzbudljivo, tako radosno kao kad su Gallagher i bend izašli na pozornicu. Cijelo mjesto je živnulo, svi su se veselili, vikali, vrištali i slavili, a onda su svi digli svoje ruke u zrak i prstima pokazali znak mira. Bez pretjeranosti, bio je to jedan od najupečatljivijih trenutaka u mom životu. Više nego samo rock n ‘roll, bilo je to nešto veće, nešto više od toga. ”
Film Irska turneja ’74. je emotivno, muzičko-filmsko remek-djelo koje sigurno ne želite propustiti.
Rory Gallagher – Irish Tou
Čovjek kojeg je irski narod volio – kip Rorya Gallaghera u centru Belfasta
Dana 25. listopada 1997. otkrivena je skulptura plemena Gallaghera u novo imenovanom trgu Rory Gallagher (nekad Trg Sv. Pavla.) u rodnom gradu Corku. Kipar, Geraldine Creedon, bio je Gallagherov prijatelj iz djetinjstva.
Na Rory Gallagher Corneru u Temple Baru u Dublinu je postavljen brončani kip prirodne veličine u obliku Roryijevog Stratocastera.
Godine 2004. otvorena je glazbena knjižnica Rory Gallagher u Corku.
Ulica Ris-Orangisa, općine u južnom predgrađu Pariza, preimenovana je Rue Rory Gallagher.
Dana 2. lipnja 2010. u središtu grada Ballyshannon otkriven je kip Rorija Gallagher u prirodnoj veličini. Godišnji blues festival po imenu “Rory Gallagher” održava se u njegovu čast na istom mjestu
U listopadu 2016. odobreno je postavljanje kipa Rorija Gallaghera na Bedford Streetu, u blizini Ulster Hall u Belfastu. Ulster Hall hram je glazbe i općenito kulture Belfasta i Irske. U njemu su nastupale brojne svjetske zvijezde, a prije deset godina je u čast Rorya Gallaghera, koji je tu često nastupao, na njemu postavljena spomen ploča.
A sad Rory Gallagher uživo:
U nastavku vam prilažemo nekoliko pjesama koje su proslavile Roryija Gallaghera:
Rory Gallagher – Bad Penny (Live At Montreux)
Rory Gallagher – A Million Miles Away – Irish Tour 74
Rory Gallagher – Bullfrog Blues
Rory Gallagher – Going To My Hometown (1972)
Rory Gallagher – Moonchild
Rory Gallagher – Too Much Alcohol
Rory Gallagher Best live performance
I za kraj pjesma koju ja i Schnautzi posvećujemo našoj dragoj Lidiji – For The Last Time
Napisao i obradio: Nenad Grbac
———————————-
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac i Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
