Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

Tko je bio James Joyce?

Najveći pisci proteklog stoljeća u svim žanrovima bili su Irci: pjesnik Yeats, prozaik Joyce te dramatičar Beckett. Joyce je napisao jednu knjigu pjesama (Komorna glazba) te jednu dramu (Izgnanici), no besmrtnost mu je osigurala proza. Punih se osam godina Joyce natezao s izdavačima i urednicima oko objavljivanja svoje prve prozne knjige, zbirke pripovjedaka Dublinci.

Kako objaviti knjigu kad ti cenzori to ne dopuštaju?

Dva puta je prerađivan slog knjige, a nekoliko puta urednici su ucjenjivali Joycea neka promijeni ili izbaci dio teksta. Danas, stotinjak godina kasnije, nevjerojatno zvuči da se tadašnjim urednicima riječ bloody (krvavo) činila silno sablažnjivom te da su za objavljivanje knjige dali uvjet po kojemu se ta riječ mora izbaciti.

Jedan je pak izdavač odbio publicirati knjigu zbog jedne jedine rečenice: “Čovjek koji je gradio mostove i pisac koji ih je s nečuvenom strašću opisivao umro je na vrijeme. Sudbina je htjela da ne vidi ono što nije trebalo vidjeti.”

Ipak, 1914. godine knjiga će napokon biti objavljena. Zbirka je to od petnaest pripovjedaka, pisanih u prilično realističnom stilu, o Dublinu i njegovim stanovnicima na prelazu dvaju stoljeća. (U jednom pismu bratu napisao je kako prije njega nijedan umjetnik nije Dublin ponudio svijetu.)

Posljednja priča u zbirci – Mrtvi (po kojoj će John Huston snimiti svoj posljednji film), zasigurno je jedna od najljepših priča u cjelokupnoj svjetskoj književnosti i najbolji dokaz da je Joyce već s prvim proznim djelom veliki svjetski pisac.

No, sve je to samo uvod u Ulysses…

U vrijeme publikacije Dublinaca Joyce već završava svoj kratki roman prepun autobiografskih elemenata: Portret umjetnika u mladosti. No ove dvije knjige samo su priprema za jedno od najvećih Joyceovih djela, njegov Uliks.

Jer Ulysses je sveobuhvatan. Na neki način, u nekom obliku, sadrži sve romane koju su objavljeni prije njega. Ulysses je granica iza koje počinje neki novi svijet ili ne dolazi ništa.

Više o James Joycu

Rođen je u dablinskom predgrađu Rothamu, kao najstarije od četrnaestero djece. Otac John je imao malu radnju koja je bankrotirala 1891. i dovela porodicu u velike probleme. James je morao napustiti školu Clongowes Wood College jer nije više bilo novca za školarinu. Primili su ga u katoličku školu Christian Brothers gdje je bio kad je dobio ponudu za školu Belvedere College.

Oni su mu predložili da postane dio njihovog reda, James je to odbio i napustio ih. Naime, Joyce je odgojen u strogoj kršćanskoj porodici i to je imalo veliki utjecaj na njegov život i njegova djela, ali on sam je već u 16 godini okrenuo leđa vjerovanju za sva vremena.

Početak bavljenja pisanjem i prvo objavljeno djelo

1898. se upisuje na University College Dublin gdje i diplomira na modernim jezicima (engleski, francuski i italijanski). Još na koledž počinje pisati i prvo objavljeno djelo mu je osvrt za Ibzenovu dramu. Kada je diplomirao odlazi u Pariz rekavši da tamo studira medicinu, međutim već nakon pola godine se vratio jer mu je majka umirala od raka.

Nakon njene smrti počeo je intenzivno piti i uspijevao je preživljavati zahvaljujući osvrtima za knjige, časovima, i pjevanju. Tu, 1904. pokušava objaviti i “Portret umjetnika u mladosti” ali bez uspjeha. U junu 1904. upoznaje svoju buduću ženu Noru Barnacle i oni vrlo brzo napuštaju Dublin.

 Odlazak iz Irske

Prvo su otišli u Zurich, pa u Trst gdje je uspjeo naći mjesto učitelja engleskog i gdje je ostao deset godina. 1905. mu se rodio sin George, a dvije godine kasnije i kćerka Lucia. 1909. je posjetio Dublin nadajući se da će tamo objaviti zbirku pripovjedaka “Dublinci”. To je bilo bezuspješno, i zbirka je ostala neobjavljena.

Dvije godine radio u Puli kao predavajući engleski jezik u školi austro-ugarskih oficira

Prva biografija, koju je autorizirao sam Joyce, spominje Pulu, prvo mjesto u kojem je započeo svoj učiteljski rad kojim će se uz književno stvaralaštvo izdržavati cijeli život, kao mjesto koje je imalo svoju vrlinu jer je ondje stekao prve talijanske prijatelje. S nekima od njih ostao je u kontaktu cijeli život. Mladi je pisac vješto koristio prednosti svog zaposlenja u pulskoj jezičnoj školi razmjenjujući satove sa kolegama, izvornim govornicima njemačkoga i talijanskoga jezika, što će mu osobito značiti u kasnijim povremenim prevoditeljskim pothvatima, dok njegova nevjenčana supruga Nora uči francuski s željom da se presele u Pariz.

Inače Joyce o Puli nije imao visoko mišljenje, ne cijeneći militarističko ozračje austrougarske mornaričke baze (gotovo su mu svi učenici bili mornarički časnici).

1915. je otišao u Zurich i tamo sreo Harriet Shaw Weavera koji ga je riješio finansijskih problema uzevši ga u zaštitu i plaćajući mu obilno za njegov rad.

Odlazak u Pariz, zdravstveni problemi i preminuće

1920 James Joyce je otišao u Pariz i tamo ostao 20 godina. 11. januara 1941. imao je operaciju koja je uzrokovala njegovim padom u komu. Probudio se dva dana kasnije i tražio da se pozovu njegova djeca da ih vidi. Međutim oni su bili na putu kad je James preminuo. Sahranjen je na Fluntern Cemetery groblju u Zurichu, gdje su također sahranjeni i njegova žena (umrla 1951) i sin Geogre.

——————————-

Ulysses – najpoznatije djelo Jamesa Joycea

Uliks (eng. Ulysses) je roman Jamesa Joycea. Uliksa je Joyce pisao desetak godina: od 1914. do 1924. godine. U jednom pismu iz 1921. kaže kako je samo dotad na pisanje Uliksa utrošio oko dvadeset tisuća sati. Uliks je roman dug oko osam stotina stranica (ima više od dvije stotine i šezdeset tisuća riječi i vokabular od oko trideset tisuća različitih riječi) čija se cjelokupna radnja zbiva u Dublinu, od osam ujutro 16. lipnja 1904. (koji je te godine pao u četvrtak) do tri sata poslije ponoći sutradan, 17. lipnja. Radnja se koncentrira na tri glavna lika: sredovječni bračni par – Leopolda i Marion (Molly) Bloom, te na mladog pjesnika Stephena Dedalusa, glavnog junaka Joyceovog prethodnog romana Portret umjetnika u mladosti. Važno je ovo spomenuti jer su i neki epizodni likovi iz Portreta i iz Dablinaca prisutni u Uliksu. No zašto se izvanredno istinita i realistična freska Dublina od prije stotinjak godina zove tim homerskim naslovom?

Nemoguće je nabrojati sve stilske inovacije i otkrića koje je Joyce predstavio u ovom djelu. I dan se danas pisci širom svijeta napajaju s njegovog izvora.

Ipak, Uliks nije dočekan s fanfarama. Knjiga je dva puta bila pred sudom, Joyce je nazivan “prljavim pornografom spram kojega je Rabelais vrlo pristojan pisac”, primjerci trećeg izdanja su javno spaljivani. Oni obdareni suptilnijim umjetničkim čulom odmah su, međutim, spoznali istinsku vrijednost djela. Već desetak godina nakon objavljivanja knjiga je bila klasična i kanonska.

Moderna knjižnica ga je proglasila najboljim romanom napisanim na engleskom jeziku u dvadesetom stoljeću dok obožavatelji romana, pogotovo u Irskoj, svake godine 16. lipnja slave kao Bloomsday (Bloomov dan).

————————–

ZNAČAJNI DATUMI I GODINE U ŽIVOTU JAMESA JOYCEA

2. veljače 1882

James Augustine Aloysius Joyce rođen je u dablinskom predgrađu Rothamu.

1888

Joyce se upisuje u Clongowes Wood College u Sallins, Co Kildare.

1896

Dok ozbiljno razmišlja o tome da postane svećenik, Joyce počinje pisati prozne skice i posjećivati zloglasne bordele Monta.

1898

Joyce upisuje Sveučilišni fakultet u Newman Houseu, proučavajući moderne europske jezike.

1902

Joyce je diplomirao prije upisa u medicinsku školu u Parizu.

1904

Nakon što se vratio kući kako bi se brinuo o svojoj majci na umoru, Joyce se 10. srpnja susreće sa budućom, suprugom Norom Barnacleom. Također započinje pisati Dublinerse i Stephen Hero.

1914

Dublinerse konačno objavljuje Grant Richards u Londonu.

1917

Joyceov glukom se pogoršava i on počinje s prvom od niza operacija oka.

1922

Prvo izdanje od tisuću primjeraka “Ulyssesa” objavljuje Joyceova prijateljica Sylvia Beach, vlasnica pariške knjižare Shakespeare & Co.

13. siječnja 1941

James Joyce umire od čira na dvanaesniku (želucu). Pokopan je na groblju Fluntern u Zürichu.

 

———————————-

Sva prava i Copyright :  Nenad Grbac i Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 

 

Možda vam privuće pažnju...