Tko je bio Jacques Prévert

Jacques Prévert bio je francuski pjesnik i scenarist najpoznatiji po svojim baladama o socijalnoj nadi i sentimentalnoj ljubavi, ali i kao jedan od najistaknutijih filmskih scenarista iz 1930-ih i 1940-ih godina.

Prévert je rođen 1900. u mjestu Neuilly-sur-Seine, a preminuo je 1977. u Omonville-la-Petiteu. Potječe iz siromašne obitelji, koja je zbog financijskih poteškoća bila prisiljena na česta preseljenja, što je utjecalo na mladog Préverta, kao i Prvi svjetski rat. U dobi od petnaest godina napustio je školovanje i radio različite uredske i fizičke poslove.

Pjesnik Pariza

Nazvan je “pjesnikom Pariza”, grada o kojemu je napisao nekoliko najljepših stranica francuske poezije. U Parizu je živio u zajedničkoj kući s nekoliko prijatelja, filmskih entuzijasta, s kojima je dijelio i zajedničku ljubav prema filmu. Kao autor dijaloga i filmskih scenarija surađivao je s mnogim značajnim redateljima, kao što su Jean Renoir i Marcel Carné. Toj suradnji francuska sedma umjetnost duguje nekoliko klasičnih djela, filmove “Obala u magli”, “Posjetioci noći” i “Djeca raja”. Godine 1946. izlaze “Riječi” (Paroles), Prévertova prva i najpoznatija knjiga pjesama.

Godinama je pisao samo za sebe

Godinama je pisao pjesme na komadićima papira, od kojih su mnoge sačuvali njegovi prijatelji, i ne pomišljajući da ih sabere u knjigu. Tako se dogodilo da se prvom zbirkom javio kao zreo pjesnik kojeg je kritika, a osobito čitalačka publika, prihvatila s izuzetnom pažnjom i razumijevanjem.

Najljepši dani francuske šansone

Napuštajući film, Prévert započinje dugogodišnju suradnju s najznačajnijim skladateljima i pjevačima šansona. Iz ove suradnje ispisane su najljepše i najuzbudljivije stranice novije povijesti francuske šansone, proširujući krug ljubitelja Prévertove poezije i pjesništva uopće. Značajan je i njegov rad u radničkoj amaterskoj kazališnoj družini “Oktobar”, u kojoj je nastupao kao glumac i za koju je napisao mnogo manjih dramskih tekstova koje je jedva moguće odvojiti od njegova poetskog djela. Posljednjih godina života živio je u Bretagni, zemlji svojih predaka, gdje je i umro.

Animirani film posvećen pjesniku

Preminuo je 1977. godine u mjestu Omonville-la-Petite, radeći na posljednjoj sceni animiranog filma Le Roi et l’oiseau (1980.), na kojem je surađivao s prijateljem Paulom Grimaultom. Kada je izdan, film je posvećen Prévertu, a Grimault je na premijernoj izvedni sjedalo do svojega ostavio praznim.

Pjesnik neposredne osjećajnosti

Jednostavnost, satira, ironija i buntovništvo glavne su odlike Prévertove poezije. Prévert je pjesnik neposredne osjećajnosti. U njegovu pjesništvu prevladava dvojak osjećaj – razumijevanje za individualni život i ljudsku intimu, te revolt prema onima koji sprječavaju sreću obićnih ljudi. Njegovu ranu poeziju karakterizira revolt i mladenački cinizam, ismijavanje svakog autoriteta. Voli se rugati besmislu i gluposti politike, a u njegov poetski rječnik ušli su mnogi izrazi iz svakidašnjeg pučkog govora.

Antiklerikalan i antimilitaristički Prévert

Kritika je isticala Prévertovu nadarenost za verbalne invencije, jedar i sarkastičan jezik, jezične akrobacije i instinktivnu elokvenciju koja se približava lingvističkom geniju puka. Kako u pogovoru knjizi “Za tebe ljubavi moja” (Euroknjiga, 2006) ističe priređivač i autor prepjeva Zvonimir Golob, antiklerikalan i antimilitaristički Prévert od svakidašnjih riječi “stvara paklene strojeve koji eksplodiraju na usnama”.

 

Video zapisi:


Yves Montand – barbara

 

Sjeti se barbara – Rade Šerbedžija

 

Poezija:


ZA TEBE MOJA LJUBAVI

Otišao sam na trg ptica
I kupio sam pticu
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi

A zatim sam otišao na trg groblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.

(Jacques Prévert)

TAMNIČAREVA PJESMA

Kuda lijepi tamničaru
Sa tim ključem poprskanim krvlju
Idem da oslobodim onu koju volim
Ako još ima vremena
A nju sam zatvorio
I nježno i svirepo
Na najskrovitijem mjestu svojih želja
Na najdubljem mjestu svojih nemira
U laži buducnosti
U gluposti zaklinjanja
Hoću da je oslobodim
Jer hoću da je slobodna
Po cijenu i da me zaboravi
Po cijenu i da ode
Pa čak i da se vrati
I da me još voli
Ili da zavoli drugog
A ako joj se taj dopadne
Pa ona ode
I ja ostanem sam
Sačuvaću samo
Na svojim dlanovima
Do posljednjeg daha
Blagost njenih dojki izvajanih ljubavlju.

(Jacques Prévert)

DJECA SE VOLE

Djeca kada se vole ljube se stojeći
Po kapijama noći
Dok prolaznici ukazuju prstom na njih
Ali djecu kada se vole
Baš je briga da li ih neko vidi
Jer tu su samo njihove sjenke
Treperave u noći
I koje izazivaju kod prolaznika
Bijes, prezir, smijeh i zavist
Djeca kad se vole nisu ovde ni za koga
Tada su dalje odavde nego što je noć
I puno dalje nego što je dan
Ona su
U zasljepljujućoj svjetlosti prve ljubavi.

(Jacques Prévert)

Citati:


“Biti Francuz u ljubavi znači – prevaliti pola puta.”

“Ljubav je poslastica čiji je sok sladak, a tijesto gorko.”

“Nije teško zaljubiti se. Teško je priznati da si zaljubljen.”

 

Napisao i uredio: Nenad Grbac

———————————-

Sva prava i Copyright :  Nenad Grbac i Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Možda vam privuće pažnju...