Što se događa kad država otima djecu ?

U vrijeme kad vlast države nad životima običnih ljudi postaje toliko da država, političari ili socijalne ustanove sami sebi daju prava, da po vlastitom nahođenju, roditeljima mogu i smiju oduzimati djecu, dobro se prisjetiti i slijedeće priče.

Cijela ta zlokobna priča započela je prije pedesetak godina u Australiji. Nakon što su doseljenici australskim prastanovnicima Abordžinima, oteli zemlju i sve što je imalo bilo kakvu vrijednost, netko jako pametan dosjetio se i činjenice da bi se te ljude moglo uništiti i na drugačiji način, te su i na federalnoj i saveznoj razini izglasani zakoni koji su se temeljili na premisi da su Aboridžini rasa osuđena na propast.

Na temelju takvih zakona Australskoj državi je omogućeno da bez njihova pristanka, Abordžinima otima djecu i daje ih na prisilno usvajanje u bjelačke obitelji.

Takva čudovišna politika tadašnjih australskih vlasti rezultirala je time da je od 1910. čak oko 100.000 aboridžinske djece, bilo odvojeno od svojih roditelja i predano novim, bjelačkim obiteljima. Naravno bez pristanka njihovih pravih roditelja.

Ta diskriminirajuća praksa se u Australiji provodila sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Nakon 60 -tih godina ta politika Australskih vlasti naišla je napokon i na osudu javnosti, te se o slučaju “Ukradene generacije“, odnosno termina kojim se često opisuju pripadnici naraštaja Aboridžina, koji su voljom australskih vlasti nasilno odvojeni od svojih roditelja, mnogo govorilo i pisalo u svjetskim medijima..

No, da je pravda vrlo spora i teško dostižna govori nam i činjenica da su se prva ozbiljnija istraživanja o sudbini “Ukradene generacije“, dogodila tek prije 10-ak godina. Naime tad je posebna državna komisija provela istraživanja, koja su pokazala da veliki dio njih i danas, u odrasloj dobi, pati od posljedica gubitka obitelji i kulture, od kojih su bili nasilno otrgnuti.

Ta Komisija je fedralnim i saveznim vlastima preporučila da se službeno ispričaju Aboridžinima, te da svima koji su bili otrgnuti od obitelji plate odštetu, no australska državna vlast su se, naravno lukavo oglušila na tu preporuku

——————————————

 

Temom Izgubljene generacije bavi se i film Ograda protiv zečeva (Rabbit-Proof Fence, 2002) novovalskog režisera Phillipa Noycea koji je na hrvatsko tržište došao pod maloumnim naslovom Nepravedna igra. Film se temelji na autobiografskom djelu aboridžinske spisateljice Doris Pilkington/Nugi Garimare Slijedi ogradu protiv zečeva (Follow the Rabbit-Proof Fence, 2000), koja pripovijeda istinitu priču iz 1930-ih kada su tri djevojčice, autoričina majka Molly i dvije rođakinje Daisy i Gracie, oduzete majkama u kontekstu rasističke politike oduzimanja aboridžinske djece svjetlije puti i odvedene u kršćansku misiju kraj Pertha.

 

———————————-

Sva prava i Copyright :  Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Možda vam privuće pažnju...