Biti ili mniti svemiropolisno ili od njegove poezije gori su samo njegovi spomenici
Mora se priznati da je s Franjom Tuđmanom došlo novo doba za Hrvatski narod. Doba lopova, kriminala, ratnih zločinaca, primitivizma, zaostalosti, krađe, privatizacije, lopovluka. Doba iseljavanja Hrvatskog naroda, koji zbog lopova koje je Franjo doveo iz Bosne i Hercegovine i njihove “Ustaške Dijaspore”, više jednostavno ne može živjeti u svojoj domovini. No, malo je poznato da je Franjo pisao i poeziju.
A, pjesme je pisao vjerojatno isto toliko uspješno koliko je uspješno nesretnu Hrvatsku zemlju “oslobodio” i iz ruke jednog okupatora (Srpskog) i predao u ruke drugog još goreg okupatora (Turci i Ustaše iz Bosne i Hercegovine).
Znači sve u svemu čista katastrofa.
A, da nismo mi jedini koji tako misle dokazati ćemo vam tako da ćemo vam omogućiti da pročitate jednu pjesmu velikog Hrvatskog pjesnika, doktora, povjesničara i ratnog zločinca dr. Franje Tuđmana.
———————-
Biti i mniti svemiropolisno
Univerzalnost svekolike kakvoće:
duhovnosti neopredmećene,
ljepote neotuđene,
neosiljene mirnoće.
U sazvježđima su snovi i slutnje
uljudbe (drevne i) nove:
u sukladnosti samobitnosti i sveopćosti
da obzorja svemiropolisa zamamna
na orisu horizonta još maglena
u vidozorju duhovnih muževa
što stazama trnja i otrovanih ruža
ustrajahu u raspeću svoga duha
do zrenja sveta, daleka i nedohvatna.
Napisao: Franjo Tuđman
———————-
Prilog – mišljenja istaknutih književnih kritičara o vrijednosti poezije koju je pisao dr. Franjo Tuđman.
A, uz pjesmu višestruko talentiranog ratnog zločinca i diktatora prilažemo vam i mišljenja istaknutih književnih kritičara o vrijednosti poezije, koju je pisao dr. Franjo Tuđman:
Marko Pogačar, pjesnik i kritičar poezije:
Sasvim nečitko stihovano smeće
Diktatori i generali su meke duše – često se, kad negdje nekog ne kolju, posvećuju književnosti.
Ova Tuđmanova stihovana nebuloza na semantičkoj razini sadrži tek jednu banalnu, sasvim pasatističku no lažno budućnosno usmjerenu ideju, a i ta je misao do kraja zamućena krajnje nevještim izrazom, kontradikcijama, izlizanim atribucijama i leksičkim inovacijama po kojim će Vrhovnik, kad jednom prisvoji titulu, postati poznat. Ovaj je refleksivni ‘kozmički Tuđmanizam’, ukratko, sasvim nečitko stihovano smeće (plaćam pivo onome tko to isprve do kraja pročita a da mu se pred očima ne zamuti) – što predstavlja sasvim dobru analogiju njegovih političkih zamisli i njihovih realizacija. No, Tuđman je već godinama pod zemljom, koga briga za njegove smušene pjesme?
Ivica Prtenjača, pjesnik i prozaik:
Očajna reklama za poeziju
Boli glava! Uspio sam dva puta proslovkati ove stihove prije nego što me zaboljela glava od ovog čudnovatog teksta. Bojim se da je i autora ozbiljno boljela glava dok je ovo pisao jer ne znam kako bih drukčije objasnio ovu nerazumljivost (najmanje leksičku), nepotrebni, ganutljivi i očito lažni zanos koji je valjda razlog svemu ovome.
Malo me po tonu podsjetila na svojevremeno objavljenu pjesmu Ive Sanadera, ali je ipak miljama daleko od srednjoškolskog romantizma Jadranke K. kojoj je kasnija ambicija i neobična sudbina namijenila jedan veliki stan i nekoliko nespretnih funkcija u kojima se cijelo vrijeme osjećala pomalo izgubljeno i nelagodno.
Ovaj tekst, osim što je sjajna reklama za tablete protiv glavobolje, moguće i mučnine, strašno je loša reklama za poeziju pa stoga i ne vidim razloga ovo nazvati pjesmom. Riječ je o potpunom kreativnom grču koji traži pukotinu iz koje bi se barem nakratko oslobodio, ali te pukotine, na ovako solidnom poetskom i ljudskom sljepilu očito nema.
S druge strane, ipak je riječ o nečem poučnom, te godine kad je nastao imao sam 15 godina i većinu riječi iz ovog teksta niti sam kad čuo niti sam znao da postoje. On je, taj tekst, dokaz da se u komunizmu živjelo bogatije, mirnije i sretnije te da su se generali u dokolici mogli baviti i nadrealizmom, ekspresionizmom, futurizmom i još nekim pravcima, nevino i tiho, u ratu sa smislom i stihovima.
Tonko Maroević, pjesnik i kritičar poezije:
Višak riječi i pojmovna muka
Višak riječi i jedna pojmovna muka. Naprosto, posrijedi je golema akumulacija pojmova koji se međusobno čak i potiru.
———————-
Prilog – Svatko ima spomenik kakav i zaslužuje!
Spomenici Franje Tuđmana priča su za sebe. Povjesničari umjetnosti gledaju ih i ne vjeruju svojim očima. Jedan od njih je sve to opisao i sljedećom rečenicom: Grozotu i nakaznost Tuđmanovih spomenika riječima je teško opisati.
–
———-
Odabrao, nadopisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
——————————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
