Kako su Plenković i rukometaši konačno razotkrili činjenicu da je Hrvatska – okupirana zemlja
Svi mi Hrvati svjesni smo da ova navodna “sloboda hrvatskog naroda”, zapravo nije ono što smo stoljećima priželjkivali, da hrvatski narod nikad i ni pod čijom vlašću nije živio gore, da nas nikad nitko nije toliko opljačkao i da nam je jedan od najvećih izdajnika hrvatskog naroda Franjo Tuđman, strane okupatore, odnosno Austrijanace, Mađare i Srbe zamijenio s novim još gorim i okrutnijim okupatorima, odnosno izmišljenim Rvatima, Turcima i Ustašama iz Bosne i Hercegovine i njihovom turskom rodbinom iz Dalmatinske zagore.
Kako su Ustaše ponovno okupirale hrvatsku?
Svi koji se sjećaju tih vremena znaju da je hrvatski narod na referendumu jasno dao do znanja da želi ne želi ostati u jugoslaviji i da želi slobodnu i samostalnu Hrvatsku. Isto tako, zna se i da na tom referendumu glasali samo Hrvati, no ne i stanovnici Bosne i Hercegovine. A, sve to se promijenilo nakon Tuđmanovog dolaska na vlast i njegove izborne kampanje koja je financirana novcem ustaške dijaspore. Odmah nakon tih navodno “prvih demokratskih izbora”, koji su zapravo lažirani i financirani novcem najvećih neprijatelja hrvatskog naroda Franjo Tuđman je za Ministra odbrane doveo čovjeka, koji nikad nije ni živio u Hrvatskoj – Gojka Suška i okružio se uglavnom ustaškim kadrom, odnosno stanovnicima Bosne i Hercegovine i Dalmatinske zagore. Sve to je odmah navelo Srbe u Hrvatskoj da ustvrde da Tuđman u Hrvatsku ponovno dovodi Ustaše. Jesu li Srbi bili u krivu? Nisu! Franjo Tuđman je zaista bio taj koji je u Hrvatsku doveo Ustaše i koji je dopustio da prvo Srbi, a kasnije i Turci i Ustaše okupiraju Hrvatsku.
Franjo je namjerno izazvao rat u Jugoslaviji
No, tu se Tuđman odjednom našao u nezavidnoj situaciji jer Hrvati nakon silom nametnutog bratstva i jedinstva s Srbima nisu željeli još jedno silom nametnuto bratstvo i jedinstvo s Turcima i Ustašama iz Bosne i Hercegovine. Da bi preokrenuo tu za Ustaše iz BiH vrlo nezgodnu situaciju odlučio je da Hrvatska neće plaćati penziju pripadnicima JNA, a ulicama hrvatskih gradova ubrzo su se počeli šetati vojnici odjeveni u crno (vođe tih paravojnih postrojba bio je Dobroslav Paraga koji je naravno rođen u BiH). Ubrzo nakon toga započelo je maltretiranje i izbacivanje Srba iz stanova, došlo je do ubojstvo 12. godišnje Aleksandre Zec, pretučeni su aktivisti Dalmatinske akcije, a Srpski narod je na to odgovorio postavljanjem balvana na ulazu u Srpska sela. Tu posebno treba naglasiti da je Tuđmanu i njegovim najvećim saveznicima Ustašama iz Bosne i Hercegovine rat bio jedini spas, jer hrvatski narod bez rata ne bi pristao na silom nametnuto bratstvo i jedinstvo s Turcima i Ustašama iz BiH-a.
Rat je naravno bio posebna priča
Stvari koje su se dešavale u ratu bolje se i ne prisjećati. No, treba naglasiti da su najveći izazivači rata i najveći zločinci bili upravo Turci i Ustaše iz Bosne i Hercegovine (spomenimo samo Merčepa i Glavaša). Isto tako napomenimo da je Vukovar mogao biti odbranjen da Tuđman i Sušak nisu oružje namijenjeno obrani Vukovara poslali u Hercegovinu. Isto tko poznato je da je Gojko Sušak prodao Bosansku posavinu Srbima da bi osigurao da oni ne napadnu Hercegovinu. Ratne zločine Turaka i Ustaša u Bosni i Hercegovini nad Bošnjacima i Srbima nećemo ni spominjati. A, staru Tursku poslovicu “U ratu se nabolje krade”, Tuđman i njegova Bosanska svita iskoristili su da opljačkaju odnosno privatiziraju svu imovinu hrvatskih građana. I tako su Bosanski okupatori odnosno stanovnici navodne Rvatske dijaspore postali vlasnici svih hrvatskih tvornica (prisjetimo se samo poznatih bosanskih prezimena poput Kutlea i Mamića).
Prava okupacija počela je tek nakon rata
A, prava okupacija Hrvatske počela je tek nakon rata. Tuđman i njegovi bosanski jarani nastavili su s krađom Hrvatske imovine. Mimo volje hrvatskog naroda (referendum o tome nikad nije, ni izglasan, ni proveden) Turci i Ustaše iz Bosne i Hercegovine su proglašeni hrvatskim građanima i dodijeljeno im je hrvatsko državljanstvo. Navodnoj i izmišljenoj Hrvatskoj dijaspori dodjeljeno je posebno mjesto u Saboru a Hrvatima je odmah postalo jasno da će uvijek biti nadglasani od strane 3 ili 4 milijuna mrtvih glasača iz Hercegovine. A, kad je ponestalo mrtvih u Hercegovini majka svih lopova Andrej Plenković je izmislio nekoliko milijuna novih glasača iz Argentine i Čilea. Tuđman je sve to začinio i potpisivanjem vatikanskih sporazuma koji su bosansku Katoličku crkvu doveli na vlast u Hrvatskoj. Naime javna je tajna da danas Bosanaca u navodno Hrvatskoj katoličkoj crkvi ima više nego nekad Srba u JNA. Javna imovina hrvatskog naroda postala je imovina Bosanaca. Turci i Ustaše su menadžeri i direktori svih hrvatskih tvrtka, ministri u vladi Andreja Plenkoviča, izbornici i igrači hrvatskih reprezentacija, a nas Hrvata nema gotovo nigdje. O lopovluku i okrutnosti vlasti bosanske stranke po imenu HDZ u Hrvatskoj najviše govori podatak da se od 90-te godine iz hrvatske iselilo oko 400 do 500 000 Srba i više od milijun Hrvata.
Kako je živjeti u okupiranoj zemlji i što su uopće Turci i Ustaše iz BiH i Dalmatnske zagore nama Hrvatima?
Na život u okupiranoj zemlji i status građana drugog reda Hrvati su odgovorili masovnim neprihvačanjem bosanskih došljaka, bosanskog jezika i običaja. Naime svatko tko je rođen i odrastao u Hrvatskoj svjestan je činjenice da Turci i Ustaše iz Bosne i Hercegovine i Dalmatinske zagore nisu Hrvati i da oni to nikad neće ni postati. Istina je i da nijedan narod iz bivše Jugoslavije nije, ni kulturno, ni povijesno toliko različit od hrvatskog naroda, koliko su to Turci i Ustaše. Cijela njihova izmišljena povijest velika je laž koju im je vjerojatno podmetnula katolička crkva kad ih je preobratila i pripremala za neke nove kršćanske ratove, nova klanja i nove zločine.
Odakle dolaze Turci i Ustaše i odakle dolazimo mi Hrvati
Prema predaji mi hrvati smo na današnji teritorij republike hrvatske došli iz Karpata. No, zanimljivo je da Turci i Ustaše nisu došli s nama. Naime oni su na teritoriji Bosne došli iz Rumunjske i Bugarske što zapravo negira njihovu toliko spominjanu vezu s hrvatskim narodom i hrvatskim kraljevima i objašnjava njihovu vezu s Vlasima, Bogumilima i bizantskim misionarima Čirilom i Metodom. Sve to objašnjava i pojavu Bogumila i njihovih stećaka u Hercegovini i dalmatinskoj zagori. Isto tako poznato je da Hrvati, a naročito Dalmatinci današnje Turke i Ustaše već stoljećima nazivaju “Vlaji”, odnosno “Vlasi”, što je skupni naziv za više manjih srodnih etničkih grupa iz jugoistočne Europe. Vlasi danas nastanjuju teritorije jugoistočne Rumunjske, istočne Srbije, dijelove Makedonije, sjeverne Grčke i sjeveroistočne Albanije, BiH i Hrvatske. Glavne grupe Vlaha su Cincari, Meglenski Vlasi, Ćići, Vlasi i Morlaci.
Turci i Ustaše su zapravo vjekovni neprijatelji hrvatskog naroda
Vrhunac sukoba između Hrvata i Bugara bila je bitka u bosanskim planinama 27. svibnja 927. godina, kada su hrvatske snage pod vodstvom kralja Tomislava, potpuno uništile bugarske snage vojvode Alogobotura. No sukob između Bogumila (Bogumili su bili pripadnici dualističke kršćanske sekte nastale u 10. stoljeću u Bugarskoj i Makedoniji, koja se proširila Balkanom, uključujući i Bosnu) i Hrvata se nastavlja kroz cijeli srednji vijek. Mržnju protiv Bogumila posebno su podsticale katolička i pravoslavna crkva koje su ih smatrale za nevjernike. Zanimljivo je da ni bosanski kraljevi (Tvrtko i drugi) nisu bili Hrvati jer su uglavnom prihvatili pravoslavnu vjeru. Nakon dolaska Turaka Bogumili su najvećim dijelom prešli na islam, a katolika u Bosni gotovo da nije ni bilo. Ti ljudi često su nazivani Poturice što je kolokvijalan i uglavnom pogrdan izraz za preobraćenika u islam u doba vladavine Osmanskog Carstva u Europi. Poturice su skoro 500 godina sudjelovali u svim napadima i pljačkama na hrvatsku a posebno su bili na zlu glasu po nabijanju Hrvata i hrvatskih Srba na kolac. A, onda je uslijedila Austrijska aneksija bosanskog pašaluka i Poturice su se masovno preobratili na katoličanstvo i naravno odmah i isti tren postali Veliki Rvati baš kao što su 500 godina glumili da su Veliki Turci. No, vuk dlaku mijenja a čud nikako što su Poturice, Turci i Ustaše dokazali novim zločinima i klanjima za vrijeme drugog svjetskog, te balkanskih ratova krajem 20 stolječa.
Zašto mi hrvati ne priznajemo navodno hrvatstvo – Turaka i Ustaša?
Izmišljeno bratstvo i jedinstvo između Srba i Hrvata bila je silom nametnuta politika saveza komunista Jugoslavije. Isto tako izmišljeno bratstvo i jedinstvo nas Hrvata i Turaka i Ustaša iz Bosne i Hercegovine i Dalmatinske zagore silom je nametnuta politika od strane katoličke crkve, domaćih izdajnika i Turaka i Ustaša. Cilj tih izmišljenih bratstva i jedinstva je asimilirati uništiti i opljačkati hrvatski narod. Političari i crkve ne priznaju činjenicu da smo svi mi tri potpuno različita naroda i očito da nisu svjesni da hrvati nikad neće pristati na to da budu bilo čije sluge. Također je istina da se nijedan okupator nije dugo zadržao u hrvatskoj i da je to sudbina koja ponovno čeka sve te navodno velike Rvate iz Bosne i Hercegovine i Dalmatinske zagore. Mi i oni nikad nećemo biti isti narod i za njih je bolje da to odmah shvate.
Tko i što su Turci i Ustaše nama Hrvatima?
Turci i Ustaše iz Bosne i Hercegovine su u hrvatskoj samo neželjeni gosti I lopovi. S druge strane oni sami su oblikovali našu svijest o njima te ih mi Hrvati uglavnom doživljavamo kao okupatore, nametnike, lopove i kriminalce. Kroz sve ove godine prezir i mržnja prema bosanskim okupatorima doveli su do toga da velika većina Hrvata smatra da su Turci i Ustaše iz Bosne i Hrercegovine puno gori narod i puno veći okupatori i od Srba i od Mađara. Kulturne razlike da ni ne spominjemo. Zanimljivo je da je pojava Filipinaca podsjetila nas Hrvate da drugi ljudi i drugi narodi mogu biti i ljubazni i pristojni. Zanimljivo je i to da to od Bosanaca nikad nismo doživjeli. A, nekultura, primitivizam, zaostalost i lopovluk su najbolji način da od bilo koga stvorite neprijatelja. Zanimljivo jer primijetiti da su čak i od strane Ustaša toliko omrženi Srbi bili bolji, pošteniji i pristojniji ljudi od navodnih Rvata iz Bosne i Hercegoviine.
Zašto autohtoni Hrvati ne vole nametljivce i neandertalce?
Kulturne i povijesne razlike između nas Hrvata i Turaka i Ustaša ogromne su. S druge strane okupatori iz Bosne i Hercegovine se ne prilagođavaju hrvatskim običajima, jeziku i kulturi nego uvijek nameću svoje Turske običaje. Tipičan primjer takvog ponašanja je navodni Rvatski nacionalista, Ivan Penava, koji bez obzira što je navodno rođen u Rvatskoj nikad nije uspio naučiti Hrvatski jezik. U trenutku kad je taj navodni Rvatski nacionalista spomenuo Tursku riječ “Marifetluk”, većina nas Hrvata koji ne govorimo njihov materinji Turski jezik je bila prisiljena potražiti rječnik hrvatsko – turskog jezika zato jer takva riječ u našem hrvatskom jeziku jednostavno ne postoji. No, Ivan Penava baš kao svaki pravi Turčin i Ustaša i navodni Rvatski nacionalista očito ne shvaća da biti Hrvat ne znači biti glup, neuk i ne naučiti jezik naroda u čijoj zemlji živiš. Ili on možda još uvijek misli da živi u Bosanskom pašaluku. I ono najgore: Plenkovičeva vlada sastavljena uglavnom od Bosanaca koji i sami nikad nisu uspjeli naučiti Rvatski jezik nedavno je predložila zakon po kojem bi svi Filipinci odmah i isti tren morali naučiti i znati Rvatski jezik. Vjerojatno je da Plenkovićeva vlada misli da ne moraju baš svi Filipinci biti glupi i zaostali poput njih.
Zašto autohtoni Hrvati ne vole Thompsona?
U biti smiješna je i sama činjenica da netko tko nije Hrvat i tko nikad neće postati Hrvat glumi Hrvata i Hrvatskom narodu drži lekcije o tome kako biti Hrvat. Sama lokacija Thompsonovog sela odmah daje do znanja da je riječ o Vlaju, bogumilu ili Morloku čiji su preci u hrvatsku stigli zajedno s Turcima samo zato da bi krali, pljačkali i nabijali Hrvate i Srbe na kolac. Zašto se ti Turci nisu vratili u Bosanski pašaluk? E to je zagonetka koju nikad nećete odgonetnuti! I onda isti taj Vlaj čije je jedino kulturno nasljeđe Turski običaji, jatagan za pasom, turban na glavi i turski opanci na nogama laže sam sebe i tvrdi da je Hrvat. Još gore je se da taj Bugarin ili Rumunj poziva na Hrvatske kraljeve, a poznato je da su upravo ti kraljevi ratovali upravo protiv njegovog Vlaškog naroda i sprječavali ih da se nasele u našoj Hrvatskoj zemlji. Isto to po naredbi Austrijanaca radili su i naši Hrvatski Srbi, koji u stoljećima hrabro čuvali i branili hrvatske granice od predaka Marka Perkovića i njihove Turske raje iz Bosanskog pašaluka. Treba li im to zamjeriti? Naravno da ne? Za sve nas bi bilo bolje da preci Turčina po imenu Marko Perković nikad nisu ni došli u Hrvatsku.
Kakva je to glazba?
Budimo iskreni i recimo da glazba Marka Perkovića s glazbene strane gledano – jedno najobičnije smeće. Svatko tko je bar jednom čuo, Beethowena, Mocarta, Beatlese, Pink Floyd, Vice Vukova ili Zvonka Špišića posvjedoćit će vam da je Marko Perković totalni antitalent i što se glazbe i što se pjevanja tiče. Priglupe tekstove da ni ne spominjemo. Isto tako treba reći i to da nama Hrvatima koji smo se 500 godina borili protiv Turaka i Poturica iz Bosanskog pašaluka taj turski narodni melos i nije neki doživljaj. Dapače i Turci i Turcizam nam već 500 godina i više idu na neku stvar. Jasno se sjećam i da sam kad sam prvi put čuo glazbu Marka Perkovića pomislio da je to sigurno neki Bosančeros. U to vrijeme mi Hrvati smo slušali novi val, a u Bosni se slušala glazba slična Thompsonovoj koja se zvala New primitivs. Bila je to glazba koja se zasnivala na lošim tekstovima i upotrebi bosanskog slenga i turskih posuđenica. U pozadini bi obično svirali neki prastari i loše odsvirani rock rifovi iz 60 godina prošlog stoljeća. Uglavnom to je glazba koja možda može biti i zanimljiva i bliska Bosancima, Turcima i Srbima, no s nama Hrvatima takvi Srpski, Bosanski ili Turski narodnjaci jednostavno nikad nisu legli. Možda je to i zato jer mi Hrvati nikad nismo bili Turci a možda je to i zato što mi Hrvati imamo i svoju narodnu glazbu i ne pada nam ni na pamet prihvatiti tuđu. A, proglasiti takvu glazbu hrvatskom to može samo posve glup, gluh, neuk, narcisoidan i egocentričan čovjek poput Andreja Plenkovića.
Zašto Bosančerosi uopće igraju za Hrvatsku reprezentaciju?
Jasno se sjećam da je nama Hrvatima u vrijeme Jugoslavije strašno išlo na živce što su u repki tadašnje države igrali uglavnom Srbi i Bosanci. Takvu reprezentaciju mi Hrvati nismo doživljavali kao svoju. Između Cice Kranjčara, Safeta Sušića i Vladimira Petrovića Pižona, mi bi uvijek izabrali Cicu. A Cico nikad nije igrao u reprezentaciji Jugoslavije jer tamo za Hrvate jednostavno nije bilo mjesta. Nažalost sve to ponavlja se i danas. Žalosno je da i danas u reprezentaciji hrvatske nema mjesta za Hrvate. Lažu nas da mi Hrvati imamo vlastitu hrvatsku državu, a u rukometnoj reprezentaciji nam igraju sami Bosančerosi. Zašto ti Bosančerosi ne bi igrali za svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Za hrvatsku nek igraju naša hrvatska djeca. I baš nas briga ako bi bili i zadnji na svijetu. Bitno je da su to naša hrvatska djeca. Priznajte i sami da je reprezentacija Hrvatske u kojoj igraju Turci i Ustaše iz Bosanskog pašaluka još jedan velika negacija hrvatske državnosti i samostalnosti. Možete li zamisliti recimo reprezentaciju Kine u kojoj igraju sedam ili deset debila poput Donalda Trumpa? Mislite li da bi Kinezi bili oduševljeni? Isto tako me zanima da li bi se ti isti bosanski igraći usudili i u Sarajevo dovesti Ustašu Thompsona. Sumnjam da bi Bošnjaci bili oduševljeni njihovim glazbenim ukusom.
Nametanjem Thompsona građanima grada Zagreba Andrej Plenković je otvorio Pandorinu kutiju
Budimo iskreni i recimo da je najveći lopov od svih hrvatskih predsjednika i premijera Andrej Plenković napravio ogromnu grešku u koracima i otvorio pandorinu kutiju koja bi mogla i trebala dovesti hrvatski narod do toga da se napokon oslobodi Turske i Ustaške okupacije i napokon bude svoj na svome. Istina je da mi Hrvati već predugo trpimo Plekovićev lopovluk i njegove bosanske ministre, koji nakon samo nekoliko mjeseci službe završe u zatvoru. Isto tako istina je da mi Hrvati nikad nismo imali goru i korumpiranija vlast od ove Plenkovićeve bosansko-hercegovačke i okupatorske vlasti.
Očito je da su Plenković i njegovi gospodari Turci i Ustaše iz Bosne i Hercegovine zaboravili da se nijedan okupator nikad nije dugo zadržao u Hrvatskoj, te da su mnogi od njih svoj lopovluk i maltretiranje hrvatskih građana i glavom platili.
—
Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
