Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

Brod luđaka: Platonova alegorija o vodstvu i političkoj nestručnosti

Brod luđaka je alegorija koju nalazimo u Platonovom najpoznatijem dijalogu: “Republika”. U “Republici” Platon pokušava opisati svoje idealno društvo i objasniti neke od vrijednosti koje oblikuju njegovu koncepciju.

Brod luđaka u velikoj je mjeri sažeo neke od središnjih pretpostavki koje Platon postavlja u konstrukciji svoje teorije politike. Nudi primjer temeljnih poriva koji, Platon misli, preplavljuju one države u kojima masa (ili čak njihov ograničeni podskup) ima preveliku priliku za vršenje utjecaja na državna pitanja. To je moćna, iako očito diskutabilna, obrana vrijednosti znanja i stručnosti u odnosu na mogućnost stjecanje moći kao oznake kompetentnog vodstva.

Alegorija ide ovako. Platon traži od nas da zamislimo da postoji brod na kojem se svaki član posade neprestano natječe za vodstvo, odnosno kormilo. Sam kapetan nije baš dobar kao moreplovac. Odanost posade određena je čisto osobnim interesima. Kad posada preuzme zapovjedništvo nad brodom, oni bezumno troše zalihe i ne uspijevaju iskoristiti, ni najosnovnije elemente sposobnosti i zdravog razuma. Alegorija završava Platonovim opažanjem da bi se na takvom brodu svatko tko se želi usmjeriti ne samo na vlastitu osobnu korist, već i na primjenu različitih praksi koje bi, omogućile nesmetanu plovidbu broda, smatrao nesposobnim i sebičnim od strane drugih članova posade.

Platonova antidemokratska politika

Platonova teorija politike jednako se često citira koliko i pogrešno shvaća. Konkretno, budući da je riječ o teoriji koja se oslanja na potpuni, nedemokratski autoritet države, suština Platonove teorije – svrha koja stoji iza nje – neizbrisivo je obilježena tužnim neuspjehom raznih totalitarnih eksperimenata u 20. stoljeću i kontinuiranom štetom od strane takvih vlada danas.

Platonov sustav je sustav totalizirajuće politike. Državu vidi kao suštinski povezanu s izgradnjom društva. Jednako tako, Platon – očito – nije bio demokrat. Smatrao je da je atenska demokracija nefunkcionalna. Ipak, vrijedno je naglasiti koliko elementi Platonove misli imaju prihvatljivu primjenu na sve pogrešne načine vođenja politike.

Neke države, pokušavaju većinu svojih funkcija odraditi samo s izabranim dužnosnicima. Postoje i zemalje gdje broj državnih službenika i savjetnika, koji su izabrani zbog svoje stručnosti, uvelike premašuje broj izabranih političara. I doista, naglasak na stručnosti u javnoj službi sigurno je jedan od središnjih elemenata Platonove političke teorije, koju bi svakako trebalo usvojili.

 Politika i metafizika

Jednako tako, nastojanja države da sagradi društveno okruženje od kojeg će samo izabrani pojedinci imati koristi daleko je češće nego što je Platon to mogao očekivati. Naime država je ta koja regulira doslovno sve, od zatiranja slobode pojedinaca do otplate kredita. Birokratska arhitektura moderne države ambiciozna je, nemilosrdna, iscrpljujuća i vrlo opsežna.

Sve to ne znači da Platonova vizija politike nije u suprotnosti sa zapadnom, liberalno-demokratskom politikom. Naime i zapadne demokracije često koristite državu na načine koji negiraju različita individualna prava i slobode. Vlast države koristi se protiv nje same. Nedvojbeno je i da sadašnji sustav vlasti u komunističkoj Kini jasnije odražava Platonovu viziju dobre vlasti, iako je malo onih koji tvrde da su razlike između zapadnog i kineskog modela politike i države male ili zanemarive.

Republika je mjesto gdje je razrađena Platonova teorija vladavine, ali također je mjesto gdje nalazimo jednu od najopsežnijih obrada njegove Teorije oblika, koja je  pokušaj karakterizacije same stvarnosti i načina na koji možemo doći do spoznaje o njoj. Riječ je o sofisticiranoj i iznimno teškoj teoriji koja bi zahtijevala previše prostora da se temeljito objasni. Ono što je vrijedno naglasiti je to da je to teorija koja naglašava striktno razdvajanje načina na koji se stvari pojavljuju i oblika kakve stvarno jesu. Štoviše, teorija drži da sposobnost uvažavanja i razumijevanja stvari onakvima kakve zaista zahtijeva stručno razumijevanje: odnosno filozofsku stručnost. To znači da nije moguće jednostavno samo naslutiti kako stvari stoje.

Političko obrazovanje

Po istom principu, nije moguće da neškolovani, slabo pripremljeni i neinteligentni ljudi donose dobre političke odluke. Istina je da je nedostatak obrazovanja i nemogućnost razumijevanja loša stvar za bavljenje politikom ili upravljanje društvom. Vrsta obrazovanja za koju Platon misli da je nužna kako bi netko pokazao dobru političku prosudbu vrlo je selektivna. To je zapravo i argument protiv demokracije: zašto onima koji ne shvaćaju i ne razumiju političku i životnu stvarnost dopustiti bilo kakav politički autoritet?

Postoji mnogo uvjerljivih prigovora Platonu. Može se, recimo, jednostavno negirati sustav vrijednosti sadržan u Platonovoj teoriji. Može se, drugim riječima, tvrditi da je najučinkovitija vlast ona koju bismo mi trebali drugima izabrati i nametnuti. Jednako tako, moguće je sugerirati da je Platon pogrešno protumačio vještine potrebne za učinkovito vladanje. Stručnost kao takva malo je važna kada njome raspolažu oni motivirani osobnim interesom ili zlobom, a ne osjećajem građanske dužnosti.

Neki kažu da je demokracija posebno dobra u sprječavanju takvih osoba da pronađu svoj put do vlasti, no ta tvrdnja daleko je od istine ukoliko se prisjetimo Adolfa Hitlera, Donalda Trumpa  ili recimo Vladimira Putina. Platon bi recimo mogao odgovoriti na pitanje kako bez potrebnog razumijevanja političkih pitanja ispravno identificirati vlastiti interes ili zlo? Čini se da  relevantno političko razumijevanje – barem ono koje se traži od birača – nije, suprotno Platonu, krajnje sofisticirano.

Glasači i stručnjaci

Možda bi se ova tvrdnja mogla preciznije i razrađenije izraziti na sljedeći način. Da bi bilo koja osoba točno znala kako treba voditi državu, bilo bi potrebno opsežno školovanje, obuka i specijalističko znanje. Malo ljudi može tvrditi da posjeduje takvu stručnost.

Međutim, daleko je manje ambiciozno ono što tražimo od birača, odnosno onoga tko sudjeluje u političkim procesima, a da zapravo nema nikakvu odgovornost prema drugim. Netko bi mogao tvrditi da ono što prije svega želimo od glasača nije njihov sud o političkim stvarima iz neutralne perspektive, već prije svega iz njihove perspektive. To znači i da bismo demokraciju mogli zamisliti kao proces prikupljanja informacija. Možda je sve što zapravo tražimo to da ljudi prosude jesu li im se životi poboljšali od zadnjeg puta kada su ih to isto pitali.

Postoji, naravno, niz izravnih prigovora kako ovome kao načinu konceptualizacije vrijednosti demokracije, tako i vrijednosti ove izravne informacije. Mogli bismo, na primjer, tvrditi da ove informacije predstavljaju samo snimku dinamičkog sustava, te da su, stoga, gotovo lažne.Mogli bismo, osobito ako se složimo s Platonovom karakterizacijom prirode neobrazovanih masa u alegoriji Broda luđaka, na sličan način posumnjati da će odgovor koji će ljudi dati na pitanje jesu li im se životi poboljšali biti ili ne biti određen na temelju sitnih kriterija, Umjesto holističke ili sofisticiranije predožbe onoga što predstavlja poboljšanje.

Brod luđaka i političko znanje

Jasno je da je gore navedena obrana demokracije samo jedna uvjerljiva obrana i ne predstavlja sve što je važno za demokraciju. No, možemo smatrati da ova konkretna obrana demokracije na neki način objašnjava što nije u redu s koncepcijom političkog znanja impliciranog alegorijom o “Brodu luđaka”. Konkretno, mogli bismo sugerirati da određeni elementi političke stručnosti nisu poput nekih drugih oblika znanja, za koje je naš model najupućenijeg mogućeg entiteta pojedinac, koji je prirodno inteligentan i odgovarajuće školovan.

Možda je model na koji bismo se trebali oslanjati umjesto toga više suradnički, sličan načinu na koji znanstvenici obavljaju svoj posao, nego što filozof radi svoj posao. To ne znači da je “znanstveniji” pristup vlast ono što je potrebno u drugim kontekstima, ali to sugerira da Platonovo naglašavanje idealnog vladara eliminira pitanje je li političko vodstvo, po potrebi, usamljeni pothvat.

Napisao: Luke Dunne, diplomirani filozof 

 

 

——

Preveo, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Možda vam privuće pažnju...