Preporučen rezolucija 1200 x 960 Sadržaj se mijenja jednom mjesečnoDatum posljednje objave01.03.2011.
 
Stalne rubrike
Naslovna strana
Aktualni komentar
Zanimljivosti
Najgore od najgoreg
Porez, a što je to ?
Tribut to Jim Morrison
10 najljepših automobila
Nevjerojatne pogreške
Bolje sex i grad...
Što se to zbiva u ...
Zaštita životinja, što je to?
Svi Sanaderovi stanovi
Foto prilog
Kontakt
Lipanj
Intervju-i
Intervju - Tena Perišin
Intervju - Richard Stallman
Intervju - Zlatko Lukić
Intervju - Franka Dedović
Intervju - Ivo Mijo Andrić
Sistemski servisi
Pritužbe
Šaljite nam vaše priloge
Komentari i prijedlozi
Vaši prijedlozi
Izgubljeno-nađeno
Oglasnik
Web stranice istog autora
Digitalne-knjige.com
Psi za neznalice
Žene svijeta
Izrada web stranica
Fotomodeli
CD o psima
The Doors
Impero Web shop
Korisni Linkovi
Photo - Ivana Miletić
Ana Horvat poetry
Bez cenzure
Korčula apartment Kneže
In-media
Dobro jutro Hrvatska
Vremenska prognoza
HR portali
 
Ankete
Za koga bi ste glasovali ?
 
Arhiva
Prethodna objava
 

 

REKLAME, KAKVE JOŠ NISTE VIDJELI !

 

REKLAME, KAKVE JOŠ NISTE VIDJELI !
 
 
 
 
Tko je tko - Facebook generacija ili Facebook prosvjednici
Iako ih u hrvatskim medijima na sve moguće načine pokušava ocrniti i prikazati narkomanima, huliganima i anarhistima, prava istina je to da su pripadnici Facebook generacije ili Facebook prosvjednici, u ovom trenutku najbolje što se je Hrvatskoj moglo dogoditi.
Naime riječ je o običnim ljudima, pretežno mlađe dobi, koji su shvatili da im je dosta ovakvog lopovluka, ovakve vlasti i ovakve države.
Ljudima koji su shvatili da sve ovo što su hrvatski političari uradili u ovih dvadeset godina vodi jedino u propast.
Ljudima koji za razliku od političara, branitelja, sindikalista, pripadnika raznoraznih udruga i svih drugih, ne žele ni dionice, ni vlast, ni razne beneficije.
Oni žele samo jedno i isključivo bolji život u vlastitoj državi!

I spremni su se za taj cilj i boriti i prolijevati vlastitu krv, baš kao što su branitelji prolijevali vlastitu krv braneći svoju zemlju u domovinskom ratu.

Možemo li im to zamjeriti ? Naravno da ne možemo, jer borba protiv pokvarenih političara, koju Hrvatski narod sada vodi, možda će se u budućnosti za Hrvatsku i njenu demokraciju pokazati značajnijom i od domovinskog rata.
Najveća vrlina ili najveća mana Facebook generacije (ovisi o tome s koje tko strane sve to gleda), je upravo to što se sastoji od običnih građana, odnosno što iza njih ne stoji nijedna politička stranka, sindikat ili udruga.
Dapače oni javno pokazuju prezir prema svemu od nabrojenog i optužuju ih da su upravo oni krivi za sve što nam se događa.
A upravo to je ono što ni sadašnjoj vlasti, ni opoziciji, ni sindikatima, a ni udrugama ne sviđa. Naime kakva je to revolucija u kojoj nitko od njih ne može preuzeti zasluge, političke i ine poene i sve što uz to ide?
Vlast, policija, tajne službe, sve to koriste da bi ih ocrnili i proglasili za anarhiste, narkomane, huligane, no i Kosorica i Hebrang i Karamarko svjesni su da bi ih upravo ta politička neopredijeljenost Facebook generacije, te jasno izražena težnja za boljim životom mogla koštati ne samo vlasti, nego i boravka u Austrijskom zatvoru, ako uopće i na vrijeme uspiju pobjeći.
Jer, željeli vi to ili ne priznati ili što god porobljeni i potkupljivi mediji pisali pripadnici Facebook generacije misle i rade upravo ono što i velika većina hrvatskog naroda misli. Naime većini od nas dosta je i političkih stranaka i sindikata i udruga i svih drugih podjela. Jedino što istinski želimo bolji je život.
A, upravo zbog svega što smo nabrojali vrijeme je da svi mi shvatimo veličinu i snagu Facebok pokreta. Naime oni su ovom trenutku jedini autentični i istinski pokret, koji Hrvatskoj može donijeti bolje sutra.
Njihova težnja za boljim životom i samostalnošću Hrvatske usporediva je i s studentskim pokretom 1969. i Maspokom 1971. a u cijelom nizu detalja i s domovinskim ratom 1990. godine.
Nadamo se samo da se s vremenom neće iskvariti osnivajući razne nove stranke, sindikate, udruge, i boriti se samo za vlastite interese (novac, dionice, vlast), poput većine političara koji su vladali ovom razrušenom i osiromašenom zemljom.

 

 

 

 

Hrvatska krv

 

 

Dvadeset godina od domovinskog rata u Hrvatskoj se napokon pojavio jedan autentičan i istinit pokret, koji ne traži ništa drugo nego pravo na bolji život, koji su im pohlepni i pokvareni političari oduzeli.

No, upravo te njihove autentičnosti i političke neopredijeljenost svi hrvatski političari boje se više nego vrag tamjana, pa je samo pitanje dana kad će poteći prve kapi hrvatske krvi i pasti prve žrtve, izazvane udarcima hrvatskog pendreka.

No, na nesreću hrvatskih političara upravo to bi mogla biti kap koja će narodu priliti čašu.

Jer priznajte sami sebi da takvu Hrvatsku, takve političare i takvu policiju nitko od nas nije želio.

 

 
 

 

 

 

 

Dvadeset godina ispiranje mozgova!

 

 

 

U medijima se često ističe da su neki od pripadnika Facebook generacije pljunuli na Milu Dedakovića - Jastraba, kad ih je pokušao spriječiti u pohodu na Markov trg.

Prvo, ne znamo da li je ta priča uopće istinita, jer režimskim medijima ne vjerujemo.

Drugo, ako je Jastreb, pokušavao zaštiti hrvatsku policiju od opravdanog bijesa naroda onda su klinci u pravu. Tu se postavlja pitanje i zašto onda Jastreb nije ušao među hrvatsku policiju i nagovarao ih da ne batinaju hrvatsku djecu. Nije li to što je uradio linija manjeg otpora?

Treče ako su klinci tako postupili onda su samo dokazali da ih zanima jedino i iskljućivo bolji život, te da im podjele i tuđi autoriteti ne znaće ništa.

Naime, dvadeset godina su im punili glave i ispirali mozgove poviješću, ustašama, četnicima, dragovoljcima, strankama, sindikatima, homoseksualcima i svim drugim, a sad se svi čude što klinci ne žele i ne poštuju ništa drugo osim težnje za boljim životom.

 
Tko je tko - Hrvatski branitelji i Hrvatska policija
Hrvatski branitelji
Prije dvadesetak godina većina hrvatskih branitelja bili su mladi, u naponu snage i željni boljeg života.
Na silu, odnosno agresiju JNA na svoju domovinu odgovorili su silom i to im nitko ne može zamjeriti. Dapače svaka im čast na tome
Nisu dozvolili da ih se mlati policijski palicama, gazi tenkovima, odvodi u logore i na bilo koji način podčinjava. Jedino što su željeli bila je sloboda i bolji život.

No, vremena su se promijenila. Danas su svi oni dvadeset godina stariji, a u međuvremenu pojavili su se i neki novi klinci, koji također žele bolji život i ne dopuštaju da ih se mlati policijski palicama, gazi tenkovima, i na bilo koji način podčinjava,

No, ono što je važno naglasiti je to da ti novi klinci praktički, zasad i nemaju mane za razliku od branitelja, koji su u ovih dvadeset godina svoju svjetlu ulogu u obrani domovine uspjeli ponešto zatamniti brojnim podjelama, svađama, aferama, optužbama za ratne zločine, ratno profiterstvo, te konačno omogućavanjem sadašnjim političarima da dođu na vlast i opljačkaju vlastiti narod.
Uz sve to ovi sadašnji klinci se ne zamaraju se ni benificijama, ni dionicama, ni braniteljskim mirovinama. Ne dijele se ni na stranke, ni na udruge, ni na ustaše, ni na četnike. Jedino i isključivo što žele, bolji je život.
Nadamo se da će branitelji sve to znati prepoznati i cijeniti, jer boreći se za svoj ili naš bolji život, ti klinci bore se i za bolji život i branitelja i njihovih obitelji.
Hrvatska policija

Da nam je bilo tko u vrijeme osamostaljenja hrvatske rekao da će za dvadeset godina Hrvatska policija, hrvatskoj djeci razbijati glave samo zato, jer žele bolji život, sasvim sigurno mu ne bi vjerovali.

I onda dvadeset godina kasnije Hrvatska policija prolijeva krv hrvatskih građana, baš kao što su to nekad i Jugoslavenska armija i policija radili.
Kakva je razlika? Uglavnom nikakva osim što je Jugoslavenska policija bila tuđa, bolja, uspješnija i poštenija od hrvatske policije. Naime tek smo dolaskom hrvatskih političara i hrvatske policije na vlast spoznali što se to kriminal, korupcija, nepoštenje i lopovluk.
Zanimljivo je napomenuti da je u svemu tome uveliko sudjelovala upravo Hrvatska policija. Naime upravo je policije svojom nedjelotvornošću omogućila političarima da pokradu narod. S druge strane tijekom ovih dvadeset godina upravo uz hrvatsku policiju su vezane razne kriminalne afere. Od oružanih pljački i trgovine drogom, što su učinili pojedini pripadnici policije, pa sve do reketarenja specijalaca iz Lučkog ili Kirinove dragovoljne uplate novca poreznih obveznika u HDZ-ove tajne fondove.
I sad se ta i takva policija postavlja u ulogu zaštitnika nekakve pravde i nekakvog ustavnog poretka. Nije li to pomalo smiješno? Što to zapravo oni čuvaju? Zašto policiji odgovara da se lopovluk i dalje nastavi? Zašto Hrvatska policija tuče hrvatsku djecu?
Znamo da ova postavljena pitanja neće postići nikakav učinak. Naime, teško je zaustaviti ruke ogrezle u krv i kriminal. Teško je promijeniti i ćud hrvatskih političara, poput Jadranke Kosor ili Tomislava Karamarka, koji se bore isključivo samo za sebe i svoje interese.
No, ono važno o čemu bi svaki pojedini policajac, koji se usudi hrvatskim pendrekom udarati hrvatske građane ili djecu, je to da bi trebao dobro razmisliti o tome što će se dogoditi s njime i njegovom obitelji jednom kad ova vlast ode.
Tko će onda štiti njegovu djecu i njegovu obitelj pred bijesom djece i obitelji onih čiju je krv prolijevao po ulicama starog srednjovjekovnog grada Gradeca.
Što će onda biti s njegovim poslom, plaćom, mirovinom i beneficiranim radnim stažem?
Hoće li onda i on morati bježati iz zemlje ili će možda i on tad morati sakupljati plastičnu ambalažu, po kontejnerima za smeće da bi preživio.
A, za kraj eto i jedan primjer postupanja navodno napadnute hrvatske policije, prema navodno nasilnoj Hrvatskoj djeci:
 
 
 
Tko je tko - Hrvatski političari (vlast i opozicija)
Kad bi hrvatski političari imali imalo hrabrosti, morala i poštenja svi bi oni nakon dvadeset godina propasti i stotinu milijardi dolara duga, koji su ostavili budućim generacijama podnijeli ostavku, odrekli se svih nezasluženih beneficija i povukli se ne samo iz politike, nego i iz javnog života.
No, nažalost hrvatski političari nemaju, ni hrabrosti, ni morala, ni poštenja.
Naročito se to odnosi na trenutnu vlast, odnosno stranku HDZ i Jadranku Kosor, o kojoj su gotovo sve rekli prosvjednici, no ni drugi, a posebno oporbeni političari nisu ništa bolji.
Zanimljivo je i to da se je na Jelačićevom trgu u Zagrebu, okupilo više od 10 000 ljudi, a da među njima nije bilo nijednog oporbenog političara.
Gospoda su očito odlučila čuvati svoje fotelje i dobro plaćena radna mjesta jer ih ni najmanje ne zanima što narod misli i radi. Posebno zanimljivo je i to da ti i takvi političari na sljedećim izborima očekuju da taj isti narod glasa za njih.

Gotovo legendaran štos je onaj predsjednika oporbene stranke SDP-a Zorana Milanovića, koji prosvjedima nije mogao prisustvovati zato, jer je u isto vrijeme morao prisustvovati nekakvom bijednom stranačkom skupu u Đakovu. Što o svemu tome misle mediji govori nam i naslov s jednog portala "Opet ga nema: Zoran Milanović sutra "bježi" iz Zagreba u u Đakovo".

Još bolju ili još gluplju priču ispričao nam je hrvatski predsjednik Ivo Josipović, koji iako je rođen u Zagrebu stalno ističe svoje dalmatinsko porijeklo. Ta kreatura izjavila je da je grupa huligana i nasilnika uvrijedila Zagreb svojim divljaštvom.
Zanimljivo je i to da velika većina nas Zagrepčana ne dijeli njegovo mišljenje, već smatra da su najveća uvreda za grad Zagreb upravo Jadranka Kosor, njene dvorske lude, te prevrtljivi, ljigavi i nesposobni Zoran Milanović i Ivo Josipović. Lijepo bi smo ih zamolili i to da građane Zagreba i njihovu djecu ne nazivaju huliganima. Ako im svi mi baš toliko smetamo i idemo na živce, moj prijedlog je da napuste naš grad i odsele se tamo gdje će se ugodnije osjećati.
Ostatak oporbe također se u ničem, osim kukavičluku, nije istaknuo. Svi oni kao da su zaboravili da država ne postoji zbog političara, nego zbog naroda. No, narod dobro pamti, pa je vrlo vjerojatno da će većina njih vrlo brzo biti zgrožena svojim izbornim rezultatima, te da će opravdanje za izborni poraz tražiti u svima samo ne u sebi.
Jedina normalna reakcija bila je ona saborskog zastupnika Damira Kajina. On je između ostalog rekao "Niti jedna vlast ne može se održati bez volje naroda. Ova nacija je frustrirana, Hrvatska je očajna, postaje bijesna, dok vlast nema plana ni vizije kako izvući zemlju iz krize. Nije najgore što je Sanader ostavio zemlju u dugovima, nego što je oktroirao nasljednicu, koja je zahvaljujući batinašima prosvjednika, izgubila legitimet. Nitko ne opravdava bacanje kamenja i petardi na policiju, ali je neprihvatljivo nezadovoljstvo građana nazivati huliganstvom".
A u kolikoj mjeri je Kain u pravu govori nam i zamišljena, odnosno hipotetska situacija u kojoj bi nezadovoljni narod u pohodu na Markov trg poveli upravo oporbeni političari hodajući u prvim redovima.
Da li bi onda Jadranka naredila policiji da maltretira i tuče nezadovoljni narod? Da li bi policija to uradila? Bi li onda režimski mediji nezadovoljani narod mogli prozvati huliganima i narkomanima ?
No, hrvatski političari nikad nisu imali, ni dostojanstva, ni hrabrosti, ni časti da tako nešto urade. Jedino što oni zaista znaju raditi su slijedeće stvari: Pričanje praznih prića, davanje lažnih predizbornih obećanja, laganje narodu, pisanje priglupih zakona, te krađa svega što se ikad moglo ili može ukrasti.
Čudi li vas onda što su pripadnici Facebook generacije totalno apolitični? Što prema političarima iskazuju samo prezir. Što žele jedino i isključivo bolji i ljepši život za sebe, svoje bližnje i svoj narod.

 

 

 

 

Što i i kako dalje ?

 

 

Nakon subotnjih prosvjeda i jasno iskazanog nezadovoljstva naroda pretpostavljamo da će se situacija razvijati na sljedeće načine.

Prvi, nezadovoljstvo naroda će rasti. Prosvjedi i represija policije će se nastaviti. A onda će na prosvjed izaći 100 000 nezadovoljnih građana i stvar će biti riješena na isti način kao i u Tunisu, Libiji ili Egiptu.

Drugi, policija i tajne službe će pojačati represiju nad prosvjednicima, pozivati će ih na razgovore, šikanirati i kažnjavati na sve moguće načine. No, nezadovoljstvo naroda će sve više rasti, te će se pojaviti novi prosvjednici, koje baš poput onih u Libiji, nitko više neće moći zaustaviti.

Treći, pojačana represija nad narodom, HDZ i Jadranka će otezati s izborima, kako bi se s Milanovićem i Josipovićem, dogovorili da nakon smjene vlasti neće biti kažnjeni, ni za kakve grijehe iz prošlosti.

 

 
 

 

 

 

 

Tko kome laže ?

 

 

Sigurno ste primijetili da svi režimski mediji ovih dana vrlo rado ističu činjenice da su prosvjednici protiv vlade Jadranke Kosor, uglavnom maloljetni huligani.

Policija i Jutarnji list su čak objavili da najmlađi od uhapšenih, ima samo 15 godina

Sve me to naravno zainteresiralo, pa sam odlučio malo pogledati i slike snimljene na prosvjedu.

Već nakon 20 sekundi gledanja u slike spoznao sam da postoje samo dvije mogućnosti:

Prva, ili nas policija, vlada, tajne službe i režimski mediji besramno lažu ili sam ja slijep.

Druga, maloljetni delikventi i huligani su prije odlaska na prosvjed skoknuli do Holivudskih studija, gdje su ih, kao što se na priloženoj slici vidi, vrlo uspješno prerušili u srednjovječne ljude.

Iskreno moram priznati da sam sad malo zbunjen. Slike govore jedno, a vlast, policija, tajne službe, HTV, Jutarnji i Večernji list drugo.

I kome ja sad da verujem?

 

 


 
Što mladi kažu o tome ?
Nedugo nakon zadnje objave našeg portala na našu E-mail adresu stigle su i prve reakcije.
Sva ta pisma dokaz su da pripadnici Facebook generacije nikako nisu onakvi kakvim ih službeni mediji žele predstaviti. Iz svih tih pisama jasno se vidi i kakve nepravde su te mlade ljude natjerale na prosvjede, te da su njihove težnje drugačije od svega što smo u ovih nesretnih dvadeset godina slušali ili doživjeli.
Iz jednog od tih pisama izdvojili smo slijedeće dijelove:
Poruka 20 godišnjaka
Moja je generacija rođena u vremenu kad je ovaj narod u krvi stvarao slobodu, suverenost i neovisnost naše države odnosno svih nas. Tako su me uvjeravali kroz cijeli život, dok nisam malo porastao i otkrio da su ti "dani ponosa i slave" bili "dani pljačke i kriminala". Nisu nas opljačkali samo stranci već i domaći ljudi koji su pod krinkom domoljublja pokrali sve što se pokrasti dalo. Od novaca kojeg je dijaspora slala u Hrvatsku pa sve do parcela i tvornica koji su se tada mogli kupiti za nikakve pare, a danas vrijede milijune. U tom kaotičnom vremenu, domoljublje nije bilo teško prodati.
I tako smo, rođeni u podrumima, odrasli uz ratne priče svojih očeva i povijesne podjele naših djedova. Komunizam, ustaše, četnici, partizani dio su našeg svakodnevnog folklora i premda je većina tih generala, predsjednika i diktatora iz tog vremena danas sahranjeno pod zemljom, imam osjenčaj kao da taj prokleti rat još uvijek traje. Premda svaka strana ima svoje ideje svi oni djeluju zajedno. Ta podjela na lijeve, desne, centralne i ne znam više ni sam kakve, koristi samo kako bi se lakše vladalo ovim jadnim i napaćenim narodom. Jer lakše je. Svi ti ljudi koji nas vode djeluju zajedno. Zajedno rade u palači na Markovom trgu, primaju velike plaće i sređuju si isto takve mirovine, pa zašto bi onda jedni druge potkopavali.
Ja bih bio tak sretan kad me ne bi zanimala politika, kada se ne bih obazirao na stvari koje se oko mene dešavaju. Ali ne mogu. Ne mogu mirno gledati nepravdu i pljačku oko sebe. Ne mogu nijemo promatrati što se dešava s mojom generacijom. Propadaju brojni životi. Mladi su toga svjesni ali umjesto da se angažiraju, da promjene nešto u ovom društvu, oni žive za vikende, žive za taj mali trenutak odmora od škole da se natovare dobrim količinama alkohola i poneseni njime, barem na trenutak odlepršaju od ovog stanja u kojem se nalaze. Problem dakako ne nestaje dan sutra, kada se mamurni bude u svom krevetu, otvaraju oči i shvaćajući da se vraćaju u svakodnevnu realnost, padaju u depresiju, gube bilo kakvu nadu za boljitkom. I ne zato što oni zajedno ne bi mogli nešto postići, već zato jer su totalno zaboravljeni od strane onih koji bi trebali o njima brinuti.
Kad se mladi konačno pokrenu ne nailaze na apsolutno nikakve znakove podrške, prepušteni su sami sebi. Nedavni primjer to zorno prikazuje. Mladi kojima je više svega dosta, krenuli su sa prosvjedima protiv svega zla koje se nakotilo tokom svih ovih godina u porama Hrvatskog društva. Svoje su nezadovoljstvo iskazali kroz mladenačku snagu, bijes, fizički otpor prema onima koji ih sprječavaju da se sukobe s onima koji ih tlače. Novinari te "slobodni građani" koje baš briga za sve ali jedva čekaju priliku da komentiraju nešto prozvali su tu mladež "fejsbuk generacijom" podrugujući im se. Fejsbuk generacija je termin izražen od strane ljudi koji žele ismijati bilo kakve napore mladih koji se u današnjem vremenu organiziraju upravo preko ove društvene mreže. Zašto? Zato što se korisnici fejsbuka u ovom konkretnom primjeru prosvjednici smatraju lijenim balavcima koji iz svojih fotelja u toplim domovima izražavaju svoje nezadovoljstvo koje pak ne poprima onu ozbiljnost kakvu poprimaju realni skupovi organizirani na ulici.
S obzirom da ih se na televiziji, radiju i novinama ionako ne može čut, što zbog cenzure što zbog profila medija i ljudi koji njima vladaju, Internet je jedino sredstvo kroz kojeg se mladi mogu obratiti bez cenzure i okupiti istomišljenike željnih promjena iz cijele zemlje, regije ili pak cijelog svijeta. Upravo zato se sve organizira preko famoznog "FEJSA". Nekome to naravno ne odgovara, pa iako su trenutne cenzure koje se provode preko interneta još uvijek vješto sakrivene tj. onako sramežljivo tu i tamo nešto progutaju, vjerujem da će se u budućnosti (ako im dozvolimo) izglasati DEMOKRATSKI zakon koji će na "legitiman" način zabraniti pisanje koje kakvih stvari na toj globalnom mreži zvanoj Internet.
- Protiv onih koji nas ne žele čuti
- Protiv zaostalog mentaliteta koji nas hrani pričam o partizanima, ustašama, četnicima i ostalim lažnim, ispranim ideologijama za otupljene mase debila koji su spremni slijediti ih.
- Protiv onih koji štite one, koji ih našim novcima plaćaju da ih štite
- Protiv onih koji su pod zaštitom od ovih gore navedenih
- Protiv nepravde
- Protiv kriminala, nepotizma, korupcije, potplačenih sistema
- Protiv lošeg upravljanja ovom državom

Protiv rasprodaje Hrvatske i njezinim resursa

I za kraj. Rođen sam u ovoj zemlji, bogatoj povijesnim i kulturnim razlikama i naslijeđem. Zemlja prepuna prirodnih ljepota i dobrih ljudi koji nažalost ne dolaze do izražaja zbog pokvarene manjine koja je glasnija. Želim živjeti i zarađivati u ovoj zemlji, tu želim plaćati porez, tu želim jednog dana osnovati svoju obitelj. Tu želim realizirati svoje kreativne i nešto manje kreativne ideje, i na kraju krajeva, tu želim položiti svoj život. Iako smo mala zemlja, svako selo, svaka regija ima svoje običaje, svoj dijalekt, svoje tradicije. Te bi nas razlike trebale čini ponosnim i bogatima a ne nas razjedinjavati i međusobno sukobljavati.
Neka vas to čini ponosnim Hrvatima, a ne mržnja prema onima koji to nisu!
 
 
 
Sjaj i bijeda lažne demokracije !
Najpozitivniji događaji proteklih dana bili su oni koji su završili rušenjem vlasti u Tunisu i Alžiru.
Sigurno ste svi vi primijetili da su sve to navodno bile "Demokratske", na izborima izabrane vlasti.
Sigurno ste primijetili i da su sve te demokratske i navodno od naroda izabrane vlasti predstavljale oličenje lopovluka, nepoštenja, kriminala i terora nad vlastitim narodom.
Navodna pobjeda na izborima, bez obzira kako i na koji način ostvarena dala im je pravo da godinama, a na Mubarakovom primjeru i stoljećima, maltretiraju i pljačkaju narod.
Ne baca li to neko novo svjetlo na vladavinu naroda, odnosno demokraciju kakvu zapadne zemlje toliko propagiraju.

Imovina nekad siromašnog predsjedničkog kandidata Mubaraka, danas se procjenjuje na više od 40 milijardi dolara. Porijeklo tog novca je teško utvrditi, a Egipćani i ne vjeruju da bi taj novac mogao biti vraćen državi.

Izbjegli tuniski predsjednik Ben Ali je, prema informaciji iz francuskih medija, prilikom bijega iz svoje zemlje, ukrao i jednu i pol tonu zlata, što je ekvivalent 45 milijuna eura. Vjerujete li vi zaista da će taj novac ikad biti vraćen Tuniskom narodu?
Najnevjerojatnije od svega je to što ta toliko hvaljena demokracija nije omogućila nijedan legalan način da se takvi diktatori svrgnu, odstrane ili bar onemoguće u daljnjem lopovluku.
Jedini način pozitivne promjene izlazak je naroda na ulice.
Kao da jedino krv štrajkaša i suze njihovih obitelji imaju tu moć da zaustave demokratski izabrane diktatore.
Jer želio to zapad priznati ili ne, ni protiv Mubaraka, ni protiv Ben Alija nisu štrajkali suludi teroristi i ekstremisti već običan narod kojem je bilo dosta svega.
I naravno da je zapad sad zabrinut. Navodno boje se da na vlast ne bi došli muslimanski ekstremisti. No zapravo boje se da bi i narod u njihovim isto tako demokratskim zemljama jednog dana mogao shvatiti da je i njima dosta svega te također izaći na ulicu.
Jer bez obzira na sve različitosti, sličnosti između "demokracije" u Egiptu, Tunisu i većini zapadnih, a posebno onih europskih zemalja i više su nego očite.
I tu i tamo s jedne strane stoje bogati pojedinci, kojima vlast omogućuje da budu još bogatiji, a s druge strane samo napaćeni, osiromašeni i izmućeni narod.

 

 

 

 

Lažna demokracija

 

 

Jedan od natipičnijih primjera lažne demokracije, odnosno lažne vladavine naroda upravo je naša zemlja.

Naime Hrvatskom trenutno vlada predsjednica HDZ Jadranka Kosor, koju narod nikad nije izabrao za bilo kakvu značajniju funkciju, a niti joj ikada poklonio svoje povjerenje.

Sjećate li se možda kako je narod glasovao na predsjedničkim izborima na kojim je Jaca pastirica bila kandidat?

Druga slična priča je i njen prethodnik Dr. Ivo Kolekcionar, koji je Hrvatsku zemlju slično Mubaraku ili Ben Aliju, napustio s poprilično novaca u džepu

 
 

 

 

 

 

Nema ni za liječenje bolesne djece

 

 

 

Svi mi smo svjesni da živimo u državi koja nema novaca, ni za liječenje bolesne djece. Ali, jeste li se ikad upitali na što se onda novac poreznih obveznika troši.

A onda smo zahvaljujući Jaci saznali cijeli niz detalja. Recimo i to da u državi u kojoj većina umirovljenika jedva preživljava kopajući po smeću vlast troši više od 300 milijuna kuna na mineralnu vodu, spajalice, tonere i ostale gluposti, te da se samo za financiranje političkih stranaka godišnje izdvaja između 25 i 30 milijuna kuna.

 
Vuk sit, ovce na broju i pastirica Jaca !
Od zadnje objave ovog portala situacija se uopće nije promijenila.
Svaki put kad ugledamo bilo kojeg hrvatskog političara, dogodi nam se da jednostavno ne znamo što bi trebali raditi i kako reagirati.
Da li da se smijemo njihovoj nesposobnosti, gluposti i nepoštenju ili da plačemo zbog svega onog što su te kreature učinile ovoj zemlji i ovom narodu.

Kao i inače najviše nas je oduševila pastirica Jaca, s svojom preporukom da bi se svi nezaposleni građani ove zemlje trebali javiti za posao pastira i otići negdje u zabit čuvati ovce, bez obzira na to gdje su rođeni, koju su školu završili i koliko dugo su se školovali.

Pretpostavljamo da je taj pakleni plan najviše usmjeren na Zagrepčane, koji bi u tom slučaju morali napustiti svoj grad, iseliti iz svojih stanova i mjesto svog rođenja prepustiti HDZ-evim novim kadrovima, koji kao i pastirica Jaca njen prethodnik dr. Ivo Kolekcionar ili većina članova HDZ-a uglavnom dolaze upravo iz ranije spomenute zabiti.
Takvim humanim preseljenjem HDZ bi si osigurao slijedeće. Pobjedu na izborima u Zagrebu što im dosad nije uspijevalo, te puno praznih stanova, koje bi mogli nizašto otkupljivati ili dijeliti samo podobnima. Time bi izbjegle afere poput one sa stanovima pastirice Jace, dr. Ive Kolekcionara ili Vladimira Trijeznog Šeksa, čovjeka koji se zbog politike odrekao i najboljih prijatelja, no ne i stana od 180 kvadrata u centru Zagreba kojeg je otkupio za samo 10 000 eura.
Taj lukavi plan novopečene elite skroz bi nas raznježio da ne dolazi iz usta osobe, kojoj su njene skupocjene torbice draže od sudbine cijelog hrvatskog naroda ili osobe koja je prva nakon Ante Pavelića, jednoj stranoj zemlji darivala jedan dio hrvatskog teritorija.
Osobe koja se uglavnom ističe samo nošenjem skupocjenih broševa i još skupocjenijih torbica, a čiji je najveći prilog suzbijanju ekonomske krize donošenje novog restriktivnijeg zakona o navijačima.
No, to naravno nije sve da bi spriječila curenje informacija o raznim malverzacijama počinjenim od strane HDZ-ove vlasti, Her Pastirica Jaca je čvrsto odlučila i uvesti cenzuru na Hrvatskoj televiziji.

Način njenog razmišljanja je vrlo jednostavan. Pošto je sama sebe proglasila velikim borcem protiv korupcije, pastirica Jaca je odlučila da korupcija ne postoji ako se o njoj ne govori na javnoj televiziji. Vuk sit ovce na broju, a članovi HDZ-a, udruge poslodavaca, strani kapital i svi drugi i dalje mogu krasti ono malo što je hrvatskom narodu preostalo.

A da bi stvari bile još gore pastirica Jaca se okružila i probranim HDZ-ovim kadrom Darkom Milinovićem, Damirom Bajsom, Vladimirom Šeksom, Lukom Bebićem i drugima. Svi su oni vrlo pošteni, inteligentni i naočiti ljudi.
No da bi bili još pošteniji fale im Dr. Ivo Kolekcionar i Al Capone. Da bi bili još inteligentniji fale im Ivica Kirin i George Bush a da bi bili još ljepši fale im Borislav Škegro i Kvazimodo.
 
 
 
EU - najgore što nam se može dogoditi !
O licemjerju pastirice Jace dovoljno nam govori i njena odluka da vlada izdvoji 15 milijuna kuna, kako bi putem medija građanima ove zemlje isprali mozak i uvjerili ih da na navodnom referendumu glasuju za pripojenje Hrvatske evropskoj uniji.
No, prava istina o pripojenju Evropskoj uniji različita je od one u koju nas Jaca i njene dvorske lude žele uvjeriti.
Naime Hrvatska se je već jednom odrekla svoje neovisnosti. Dana 29. listopada 1918. Hrvatski sabor je prekinuo odnose s Austrougarskom i pristupio kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
Dokle nas je to dovelo? Do domovinskog rata i ponovnog proglašenja neovisnosti
A, sad nas Jadranka Kosor, opet pokušava uvesti u još jednu uniju u kojoj će nam sudeći po svemu biti mnogo gore, nego u onoj staroj.
Hoćemo li u evropskoj uniji bolje živjeti ? Naravno da ne. Tamo nas očekuju samo još veći porezi, veće cijene i znatno manja građanska prava.

Hoćemo li tad imati Hrvatsku ? Sve manje i manje, jer će stranci i njihove korporacije doslovno pokupovati sve što je preostalo nakon HDZ-ove privatizacije. Naplaćivati će nam doslovno sve. Hranu, vodu, zrak koji udišemo. Sve što je nekad bilo naše postati će tuđe.

Živjeti ćemo od europskih fondova! To isto mislili su i Irci, pa su sad pred totalnim bankrotom. Većina Iraca danas bi vrlo rado pobjegla u Ameriku ili Australiju. Svugdje samo ne natrag u Europsku uniju.

Ulagat će se u razvoj! Isto toliko koliko Zapadna Njemačka ulaže u razvoj nekadašnje Istočne Njemačke. Rezultati nedavnih anketa rekli su nam da većina Istočnih Nijemaca misli da su u Istočnoj Njemačkoj znatno bolje živjeli, nego u sadašnjoj Ujedinjenoj Njemačkoj.

Imati ćemo manje nezaposlenih! Nijedna kolonija se nikad nije uspješno ekonomski razvila, jer kolonisti nemaju taj cilj. Njihov cilj je što jeftinija radna snaga, što veće tržište i što veća zarada. Sjetite se T-coma, Sony ericsona ili VIP-a. Jesu li oni donijeli prosperitet Hrvatskoj? Jesu li zaposlili više radnika?
Pomoći će nam vratiti dugove? Ni slučajno, naprotiv dugovi će još narasti kako bi zavladala još veća kriza. Ta Kriza će im omogućiti da nizašto kupe cijelu hrvatsku.
Staru narodnu poslovicu "Svoj na svome" zamijeniti ćemo poslovicom "Nekad bilo naše, a sad u vlasništvu stranih korporacija". Stranci će postati vlasnici svega, a mi tek podstanari u vlastitoj zemlji. I pitanje je hoćemo li imati za stanarinu.

 

 

 

A, da Evropska unija nije nekadašnja Jugoslavija u kojoj su bogati pomagali siromašnima govori nam i nedavni događaj.

Grčki političari su svjesni da je narod ogorčen silnim poskupljenjima i povećanjem poreza izazvanim dužničkom krizom zatražili pomoć od evropske unije.

Na to su im iz Europe odgovorili. Nemate novaca? Prodajte plaže! Prodajte otoke! Prodajte Partenon! Prodajte sve što imate!

Nažalost zahvaljujući hrvatskim političarima slična sudbina i sve nas očekuje.

 

 
 
 
"Pit i to je Amerika", ili da li je "Američki san", samo fikcija !

Kada bi Amerikanci znali kako se doista živi u zapadnoj Europi, Australiji, Novom Zelandu, Kanadi i mnogim dijelovima Azije, protestirali bi na ulicama zahtijevajući bolji život.

Da je to doista tako i da domovina kapitalizma i navodne slobode sve više postaje nalik Staljinovoj Rusiji govore nam i sljedeći navodi:
Amerikanci su jedina nacija u razvijenom svijetu bez zdravstvenog osiguranja kojeg imaju gotov svi u zapadnoj Europi, Japanu, Kanadi, Australiji, Singapuru itd. Ako obole, američki građani moraju se boriti s dvije stvari: samom bolesti i strahom od financijskog bankrota. Milijuni Amerikanaca bankrotiraju svake godine zbog medicinskih troškova, a još deseci tisuća umiru zbog toga što nemaju osiguranje.
A zapravo Amerima je dobar zdravstveni sustav i više nego potreban. Zašto? Počnimo s prehranom koju uglavnom regulira tržište, a ne zakoni. Za nekoliko godina većina hrane koja se proizvede u SAD bit će genetski modificiranog podrijetla. Sam proces genetske modifikacije i nije možda sporan, no tko je voljan vjerovati pohlepnim kompanijama i testirati vlastito zdravlje kao i zdravlje svoje djece? Dalje, zbog velikih količina visokoglukoznog kukuruznog sirupa kojeg Amerikanci konzumiraju, skoro 1/3 djece rođene u SAD imat će dijagnozu tip 2 dijabetesa.
Nije problem samo hrana već i mnoštvo raznih lijekova koje Amerikanci koriste. Svako malo u Americi izbije nova afera u kojoj se na kraju ustanovi da su Farmaceutske tvrtke krive za bolest ili smrt stotine i tisuće ljudi. Jedan od članaka koji opisuje sličnu aferu možete pročitati i na stranicama ovog portala
Zanimljivo je spomenuti i da prosječan Amerikanac ima pravo na samo 12 dana godišnjeg odmora u jednoj godini. Nasuprot tome socijalno osviještene države poput Finske ili Švedske imaju zakone koji radnicima garantiraju od 40 do 45 dana godišnjeg odmora.
Amerika se nikad nije bitno udaljila od robovlasničkog/plantažnog modela rada, a svi pravi radnički pokreti brutalno su ugušeni. Osim ako niste dio tajkunske klase, opcije su vam prilično sužene na puko preživljavanje u sektoru usluga. Najbolje čemu se možete nadati jest stjecanje diplome te služenju sustava unutar srednje klase. Kompanije se uglavnom ne brinu za radnike, te ih vrlo rado zamjenjuju za jeftiniju radnu snagu.

U većini zemalja visoko obrazovanje je besplatno ili poprilično subvencionirano od strane države. U SAD-u vas sveučilišna diploma može koštati i preko 100,000 dolara. Ako ste dovoljno sretni, možda ćete moći dobiti kredit pomoću kojeg ćete otplatiti školovanje, a zatim cijeli radni vijek potrošiti na vraćanje kredita - dobrodošli u američki svijet dužničkog ropstva.

Amerika stvara iluziju velikog bogatstva zbog nagomilavanja materijalnih dobara, no tko ih doista posjeduje? Prosječni Amerikanac siromašniji je od najsiromašnijeg stanovnika geta u Manili, jer ovaj bar nema dugova. Željeli to stanovnici SAD priznati ili ne siromaštvo i osobni bankrot njihova je sudbina.
Iako holivudski mediji tvrde da je Amerika najslobodnija zemlja na svijetu stvarnost je drugačija: Cijelo vrijeme ste pod nečijom paskom ne bi li se slučajno ustanovilo da ste terorist. Vaša mokraća se testira, vaši e-mailovi se čitaju i telefonski pozivi se slušaju, medicinski dosjei se stavljaju na uvid itd. A to je samo fizička sloboda. Mentalna je doista potisnuta strahovima od gubitka posla, korupcijom, beskućništvom i nasilnim zločinima.
No, ovo ide dublje od samog pitanja preživljavanja. Činjenica je da Amerikanci nisu slobodni jer im je zemlju preuzela i okupirala vlada u sjeni. Skoro 70 posto prihoda od poreza odlazi u Pentagon, te je on kao takav prava vlada SAD-a. Nema se izbora: tako je organiziran socijalno-ekonomski sustav da se podupire vojska.

 

 

 

 

SAD - Mogući scenariji

Postoje jedina dva moguća scenarija s kojima će se SAD suočiti, a niti jedan nije lijep.

Najbolji slučaj je sporo ali sigurno propadanje ekonomije - u principu nastavak onoga što se događa posljednjih 20 godina.

Lošija varijanta je nagli kolaps, uzrokovan rapidnim skokom dolara od strane nacija kreditora poput Kine, Japana, Koreje.

No, jedno je sigurno kad sve to dođe bučno će odjeknuti pa bi se i američki vlastodršci mogli zateći u situaciji u kojoj se sad nalazi njihov veliki saveznik Mubarak.

 
 

 

 

 

 

Ivo Mijo Andrić

 

 

Društva pisaca imaju časnu ulogu u svakom društvu, ali je problem u tome što se nedovoljno bave onim poslovima i zadaćama koje su upisali u vlastite statute i programske dokumente.

Ljudi iz upravljačkih struktura u tim društvima, uz časne izuzetke, uglavnom se bave promicanjem vlastitog lika i djela. Ili, u najboljem slučaju, lika i djela svojih rođaka, prijatelja i inih znanaca.

 


  Intervju - Ivo Mijo Andrić
Povodom objave knjige "Kišne priče", na portalu Digitalne-knjige.com, porazgovarali smo s književnikom Ivom Mijom Andrićem
Između ostalog postavili smo mu i slijedeća pitanja:
Koliko dugo se bavite pisanjem ?
Na neki način vi ste atipičan književnik, zanima vas puno stvari, imate puno hobija ili ljubavi, do sad ste objavili puno knjiga, a pisanjem se bavite ponajviše zimi , kako ste to i sami naveli, kad nemate što drugo raditi. Kako to objašnjavate?
Dosad ste objavljivali poeziju, prozu, drame, eseje, aforizme, epigrame, oglede i književne prikaze i stoga vam moramo postaviti i pitanje u kojem književnom žanru ponajprije nalazite sebe ?
Dugo ste radili u sindikatu na zaštiti radničkih prava. Kako gledate na današnje vrijeme i gotovo svakodnevno smanjivanje prava radnika i običnih građana ?
Postoje li u BiH talentirani i kvalitetni pisci. Koliko je tamo u današnjem trenutku važna nacionalna opredijeljenost, a koliko kvaliteta pisanog uretka.
Primijetili smo i to da niste najzadovoljniji stanjem u kulturi i književnosti. Jedno vrijeme ste upozoravali na to da se državne dotacije za objavljivanje knjiga u BiH dijele na poprilično neobičan i netransparentan način. Da li su ta vaša upozorenja pridonijela bilo kakvoj promjeni ?
Na portalu digitalne-knjige.com objavili ste i sjajnu zbirku aforizama "Otvori se zemljo". Što za vas znači pisati aforizme i zašto smatrate da su humor i aforizmi na neki način prognani iz svih vodećih medija. Znači li to da postajemo društvo u kojem postaje nepoželjno smiješiti se sebi i drugima ? Nije li to uvod u nekakvu novu vrstu totalitarizma u kojem će ljudi opet biti kažnjavani samo zato, jer su ispričali dobar vic o nekom od domaćih političara ?
Vrlo brzo ste uočili i prihvatili neke od prednosti digitalnog izdavaštva u odnosu na klasični tisak. U zadnje vrijeme objavljujete isključivo digitalne knjige. Možete li nam reći više i o tome ?
Član ste Društva hrvatskih književnika i Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Da li smatrate da je dobro da se društva književnika više bave politikom nego književnošću ? Ne bi li se političari trebali baviti politikom a književnici književnošću. Zašto se je sve to ispremiješalo ?
Jedno od pitanja koje ponajviše zanima obične i neupućene ljude je i može li pisac od pisanja živjeti ? Točnije mogu li pisci koji žive u malim sredinama i tržištima poput ovih naših pisanjem zaraditi za život ?

I što drugo reći nego da ćete sva naša pitanja i sve Ivine odgovore moći ćete pročitati na adresi: www.nema-kompromisa.com/intervju-ivo-mijo-andric.php

Ukoliko vas sve to zainteresira knjigu "Kišne priče", moći ćete besplatno preuzeti na sljedećoj web adresi: http://www.digitalne-knjige.com/andric3.php
 
 
 
Možemo li vjerovati Farmaceutskoj industriji ?
Američka farmaceutska kompanija Merck odlučila je isplatiti 4.85 milijardi dolara naknade štete žrtvama kontroverznog lijeka protiv bolova po imenu Vioxx, koji je izazvao mnogobrojne moždane i srčane udare kod brojnih korisnika.
Shodno tome dotična kompanije je objavila da će osnovati i poseban fond za isplatu odšteta žrtvama, te da će da će oni koji podnesu zahtjev za odštetom morati ispuniti određene uvjete.
Da bi se kvalificirali za bilo kakvu odštetu, pojedinci moraju dokazati da su bili ozbiljno bolesni, najviše dva tjedna nakon što su kupili lijek što zapravo predstavlja idealan način na koji, tvrtka Merck pokušava zaštiti svoje interese, odnosno novac koji bi trebali isplatiti žrtvama.
Sama tvrtka Merck nada se da će time riješiti bar 20-ak tisuća zahtijeva za odštetom.
Naime zasad je protiv dotične tvrtke podneseno više od 26.000 zasebnih tužbi. Sve te tužbe temelje se na činjenici da je Merck u reklami za Vioxx tablete, zaboravio upozoriti na moguće opasnosti i nuspojave.
Merck je naravno uvijek negirao tvrdnje o nemaru, ističući kako je dobrovoljno povukao lijek s tržišta u rujnu 2004., nakon istraživanja u kojem je sugerirana povećana učestalost srčanih i moždanih udara ako se lijek uzima 18 mjeseci.

Od slučajeva koji su do sada sudski procesuirani, Merck je dobio 12 parnica, a izgubio pet.

Svi koji tvrtci Merck podnesu zahtjev za naknadom morat će dokazati bolest, pružiti dokaz da su kupili najmanje 30 tableta Vioxxa, te da su ih uzimali unutar dva tjedna od pojave bolesti.

Ponuda se odnosi samo na američke državljane, a važit će ako je 85 posto tužitelja prihvati do 1. ožujka 2008.

Što naravno znači i da će svi oni ostali koji su svoje bolove pokušavali ublažiti Vioxx i pri tome doživjeli moždani ili srčani udar, a nisu američki državljani, vrlo teško doći do bilo kakve odštete.
Bez obzira što su prevareni i nasamareni jeftinim reklamama, na kojim se Vioxx tablete predstavljaju kao idealan lijek, bez ikakvih popratnih posljedica ili nuspojava.

 

 

 

Otkrićem učestalih moždanih i srčanih udara kod pacijenata koji su koristili Vioxx, tvrtka Merck je taj navodni lijek vrlo brzo povukla sa tržišta.

Što naravno nije spriječilo analitičare svih prijevara koje su se dogodile u farmaceutskoj industriji, da Vioxx tablete proglase promašajem jednakim pojavi zloglasnih anti bebi pilula zbog kojih su mnogobrojne žene tijekom 80 godina 20-og stoljeća rađale nakaznu i retardiranu djecu.

 

 
 

 

 

 

 

Ta divna stvorenja !

 

 

 

Kako bi se što više odmorili od politike, političara i svakojakih gluposti kojim nas obasipaju korumpirani hrvatski mediji našu ovomjesečnu galeriju slika, odlučili smo posvetiti životinjama.

 Ta divna stvorenja ...
Od ostalog sadržaja posebno vam preporučujemo našu ovomjesečnu galeriju slika, koju smo nazvali "Ta divna stvorenja"
Umorni od politike, političara, laži, neostvarenih obećanja, priglupih sapunica, reality showova i tragičnih domaćih humorističnih serija, spas smo odlučili potražiti u prirodi i predstaviti vam slike tih divnih stvorenja - životinja.
Životinja, koje zahvaljujući baš nama ljudima sve manje borave u prirodi, a sve više u kojekakvim koncentracionim logorima, odnosno zoološkim vrtovima.

Žalosno je, no treba priznati i to da ćete slike životinja u prirodi, poput ovih koje smo vam odlučili predstaviti u našoj galeriji slika, sve rjeđe imati prilike viđati u stvarnosti.

I stoga se divna stvorenja odnosno životinje danas nalaze ili pred neupitnim nestankom ili pred tragičnoj prilagodbi nama ljudima i načinu života na koji smo ih prisilili.
Jedan od takvih primjera tragične, no i koliko toliko sretne, prilagodbe životinja na nas ljude i mjesta u kojim živimo pronaći ćete i ukoliko kliknete na slijedeći link Sokolsko gnijezdo
Kao što ćete se na tom linku moći uvjeriti riječ je o tome da su na balkon na desetom katu nebodera u Braće Domany, iznenada i gotovo bez razloga doselile ptice po imenu - Sokolovi. U nedostatku drugog izbora tamo su odlučili i ostati, te napraviti svoje gnijezdo.
A sve to kroz prozor svoga stana promatrao je i snimio moj i Schnautzin prijatelj poznati hrvatski novinar Mario Profaca.
 
 
 
Što sve ljuti naše čitatelje ?
Posebno bi vas zamolili da nešto od vremena, koje provodite na Internetu, odnosno na ovom portalu odvojite i na razgledanje ili čitanje tekstova u našoj rubrici "Pritužbe", u kojoj su se konačno počele događati i vrlo zanimljive stvari.
A ovaj put odlučili smo progovoriti i o slijedećim temama:
U petom mjesecu trudnoće, ne želeći čekati u pretrpanim hodnicima zarazne bolnice, odlučila napraviti test u gore navedenom laboratoriju.
Nakon 10 dana uslijedi poziv dr. Mislava Brazde koji mi ozbiljno objašnjava kako je test loš, te da će moje dijete vrlo vjerojatno imati svakojaka teška oštećenja.

Predao sam uređaj (DVD snimač sa diskom) koji je pod garancijom u HGspot servis sa slijedećim opisom kvara: "Nakon što stoji neko vrijeme u standby-u, ne da se uključiti." Kad sam ga jednu subotu došao preuzeti imao sam što vidjeti...Uređaj koji sam predao u kutiji s daljinskim i kabelima, odjedanput je postao "goli uređaj" samo DVD snimač bez kutije i opreme. Sreća da sam slikao uređaj prije predaje na servis, pa sam imao sliku na kojoj se vidi u kojem je stanju predan na servis.

Kad je moja majka rekla da nemaju svi novaca da idu na skupe terapije i plivanje,, draga gospođa doktor joj je rekla:''onda UMRI'' jer to najmanje košta.
No da ne dužimo rubriku "Pritužbe" moći ćete pročitati ukoliko svojim mišem kliknete na slijedeći link - http://www.nema-kompromisa.com/prituzbe.php.
Šaljite nam i dalje svoje pritužbe. Jer mi na ovom portalu ne znamo što znači riječi cenzura ili ovisnost o mišljenje sponzora.

 

 

 

 

Naša rubrika "Pritužbe" je rubrika u kojoj ćete svi vi moći iskazati svoje nezadovoljstvo.

 

 
 
.Copyright ; Nenad Grbac & Impero present Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora
 
 
 
 
 
  
 

Digitalne knjige
  • Digitalne-knjige.com - vaš novi pogled u svijet hrvatske književnosti.
     
  • Cilj projekta digitalne-knjige.com je digitalizirati i sačuvati, odnosno spasiti od zaborava i propadanja, hrvatsko kulturno naslijeđe.
     
  • No da biste saznali što više o tom projektu te eventualno preuzeli i besplatne digitalne knjige, koje ćete na toj stranici pronaći svakako posjetite i slijedeću web adresu: http://www.digitalne-knjige.com/
.Copyright ; Nenad Grbac & Impero present
 
 
 
 

 

Multimedijski CD-rom "Klasici hrvatske književnosti"
 
  • Drago nam je što vas možemo obavijestiti da je napokon završen i naš prvi multimedijski CD-rom "Klasici hrvatske književnosti", na kojem se nalazi 40 izabranih digitalnih knjiga.
     
  • CD se može naručiti putem interneta. Cijena mu je 90 kn što iznosi samo 2.25 kn po knjizi.Sve knjige koje se nalaze na CD-u bit će dostupne jedino i isključivo na tom mediju, a sav prihod od prodaje CD-a investirati će se u daljnji razvoj projekta digitalne-knjige.com.
     
  • Više podataka o CD-u, knjigama koje se nalaze na njemu i svemu drugom vezano multimedijski CD-rom "Klasici hrvatske književnosti", saznati ćete tako da svojim mišem kliknete na sljedeći link: http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/index.php
     
  • A, ukoliko se želite uvjeriti u izgled i funkcionalnost sučelja CD-a, odnosno knjiga koje se na njemu nalaze tad predlažemo da svojim mišem kliknete na sljedeći link: http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/video/
     
  • I što drugo reći nego hvala vam ako ste odlučili naručiti i kupiti naš novi CD.
.Copyright ; Nenad Grbac & Impero present