Preporučen rezolucija 1200 x 960 Sadržaj se mijenja jednom mjesečnoDatum posljednje objave15.09.2007.
 
Stalne rubrike
Naslovna stranica
Sistemski servisi
Pritužbe
Komentari i prijedlozi
Izgubljeno-nađeno
Oglasnik
Web stranice istog autora
Psi za neznalice
Žene svijeta
Izrada web stranica
Fotomodeli
CD o psima
The Doors
Anketa
Za koga bi ste glasovali ?
  
  
 

Ovo je rubrika u kojoj ćete svi vi moći iskazati svoje nezadovoljstvo. Bilo da je ono izazvano nekim proizvodom, uslugom, djelatnošću ili nečijom izjavom i postupkom. Jedino ograničenje koje postavljamo pred vas je to da ne smijete imati dlake na jeziku, te da morate pošteno reći što vas je sve razočaralo kod tog proizvoda, usluge ili osobe. Zasad sve vaše priloge zajedno sa slikama za koje želite da se objave pošaljite na moju E-mail adresu koja je slijedeća: NenadGrbac@hotmail.com i vaš prilog će već kroz dan ili dva biti objavljen.

  
 

BOLNICE ZA SIROMAŠNE

Nekad davno svi mi smo umirali od smijeha čitajući strip po imenu Alan Ford.

No nitko od nas nije ni slutio da će se petnaest godina kasnije sve to dogoditi i nama, te da će naša zemlja zahvaljujući "sposobnim i poštenim" hrvatskim političarima, postati nešto nalik na New york iz Alana Forda

 

A ni to da ćemo se svakodnevno susretati s bijedom, siromaštvom, beskučnicima, te krajnje okrutnim i beščutnim osobljem kojekakvih bolnica za siromašne.

 

 

 
 Bolnica Sveti Duh - odjel gastroentrologija 

Eto, nikad mi nije palo na pamet da ću morati ovako nešto dijeliti s nekom širom javnosti, no ono što je gore nikad nisam mislila da ću uopće ovako nešto doživjeti...

Dakle, ovo se nije desilo konkretno meni već meni jako bliskoj osobi koja nema snage niti volje govoriti o svemu ovome s obzirom da sada ima važniju brigu, svoje zdravlje.
Više puta bila je hospitalizirana i to u Općoj bolnici Sv.Duh i apsolutno svaki put kada bi tamo završila doživila bi takvo bezosjećajno i nehumano ponašanje medicinskog osoblja posebno medicinskih sestara i u šoku bi se vračala doma jer nije mogla vjerovati da postoje takvi ljudi a kamoli da ih ima u zdravstvu koje bi trebalo biti tj.u kojem bi trebale raditi osobe koje su osjetile poziv i čija bi jedina ambicija trebala biti pomaganje, liječenje i spašavanje ljudskih života, a ne debljina kuvertica različitih boja.
Da se razumijemo, naravno da sam svjesna da su premalo plaćeni, ali ne mogu ratne zone za iskaljivanje bijesa, frustracija i nezadovoljstva biti bolnice i pacijenti. Naravno da sam svjesna da su se radi posla odrekli i žrtvovali puno toga ali kada su donosili tu odluku jako su dobro znali u šta ulaze, no problem je u tome što je većina njih donijela odluku na temelju toga jer su njihovi roditelji, djede, bake bili pa su slijedili tradiciju, ili zbog prestiža, titule i kojekakvih krivih razloga. Jako malo je onih koji su to izabrali jer žele pomagati ljudima, spašavati živote po cijenu toga da se odreknu svoga.
No ono što sam u biti htjela reći i zašto sam uopće ovdje je ono što se događa u bolnici Sv.Duh na gastroentrološkom odjelu, a koliko vidim ovdje slično je i na drugim odjelima.
Pacijentica koja nije pokretna uneredi se u bolničkom krevetu a sestre je ostave da dočeka takva jutro jer se eto njima baš nije dalo nju čistiti i presvlačiti pa su je ostavile za jutarnju smjenu, (pa samo zamislite da se vama ili vama nekom bliskom tako nešto desi, jer sestre očito nisu tako razmišljale kad su je ostavile, zatim žena cijelu noc vrišti (ali u doslovnom smislu te riječi) od bolova, da je nitko ne doživi, niti pregleda a kamoli joj da nešto protiv bolova, ta gospoda je u 5 dana mog dolaska u posjetu uspjela iz svjesnog stanja i mogućnosti kretanja došla do stanja bez svijesti i nikakve kontrole, leži u vlastitom izmetu i agoniji bolova... a medicinske sestre su zatvorene u svojoj sobici i ignoriraju svijet.
Zatim krivo doziranje lijekova koje je jako bitno piti točno jer su hormonske prirode i mogu napraviti teške posljedice (kod upalnih crijevnih bolesti, a i drugih jer se radi o hormonima) ako se ne piju točno, da bi se još izderale na pacijenticu kad im je ukazala na to i rekli da pije tako jer je doktor tako odredio, da bi na kraju skužile da su joj stvarno dale duplu dozu i niti se nisu ispričale a kamo li šta drugo, no djevojka nije nikoga htjela dovoditi u neugodne situacije pa je to prešutila liječniku, makar joj je meni bliska osoba s kojom je ona bila u sobi rekla da kaže jer će samo sebi loše napravit. No ona nije htjela. Kašnjenje s antibioticima od dva sata, a svi jako dobro znamo kako se antibiotici moraju uzimati...konstantna nervoza, povišeni tonovi, apsolutna nezainteresiranost za pacijente i njihove probleme, apriori se postavljaju kao da su apsolutno svi na odjelu hipohondri i takav stav i zauzimaju prema njima.
Zatim u sobi sa pacijentima stavljaju osobu koja ima psihičkih problema, bila je u Vrapču, nekoliko puta si je pokušala oduzeti život i oni je bez ikakvog nadzora smjeste sa ostalim pacijentima..i još puno, puno takvih sitnih anegdota.
No ništa se neće promijeniti ako ljudi ne budu o tome govorili i ako se sustav ne promjeni iz korijena te ako se osobe koje se odluče za medicinu na bilo kojoj razini ne zapitaju koji je razlog njihovog odabira i ne budu tamo jer istinski žele pomagat te da se uvede provjere psihološkog karaktera osoba koje se zapošljavaju u zdravstvu te seminari i tečajevi odnosa prema pacijentima.
Problem je u tome što većina njih (čast iznimkama) nema u sebi ni h od humanosti !!!
 
Poslala:
Petra
objavljeno:

15.03.2007.

  
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present