Preporučen rezolucija 1200 x 960   Sadržaj se mijenja jednom mjesečno    
 
Stalne rubrike
Naslovna strana
Aktualni komentar
Zanimljivosti
Najgore od najgoreg
Porez, a što je to ?
Tribut to Jim Morrison
10 najljepših automobila
Nevjerojatne pogreške
Bolje sex i grad...
Što se to zbiva u ...
Zaštita životinja, što je to?
Svi Sanaderovi stanovi
Foto prilog
Kontakt
Lipanj
Intervju-i
Intervju - Tena Perišin
Intervju - Richard Stallman
Intervju - Zlatko Lukić
Intervju - Franka Dedović
Intervju - Ivo Mijo Andrić
Intervju - Krunoslav Šetka
Intervju - Domagoj Vorber
Intervju - Denis Kožljan
Intervju - Zlatan Gavrilović
Intervju - Zlatko Šporer
Intervju - Kristina Koren
Intervju - Jadranka Varga
Intervju - Nenad Grbac
Sistemski servisi
Pritužbe
Šaljite nam vaše priloge
Komentari i prijedlozi
Vaši prijedlozi
Izgubljeno-nađeno
Oglasnik
Web stranice istog autora
Digitalne-knjige.com
Psi za neznalice
Žene svijeta
Izrada web stranica
Fotomodeli
CD o psima
The Doors
Impero Web shop
Korisni Linkovi
Photo - Ivana Miletić
Bez cenzure
Dobro jutro Hrvatska
Vremenska prognoza
HR portali
 
Ankete
Za koga bi ste glasovali ?
 
Arhiva
Prethodna objava
 

 

REKLAME, KAKVE JOŠ NISTE VIDJELI !

 

REKLAME, KAKVE JOŠ NISTE VIDJELI !
 
 

 

 

 

 

Izdvojeno iz Intervjua

 

 

Ljubav prema Domovini usađena mi je kao djetetu. Posebno je moja majka bila velika Hrvatica, no nažalost nije dočekala oslobođenje.

Ja sam kao vrhunski športaš imao prilike otići izvan Hrvatske i mnogo lagodnije provesti život, no nikada mi nije na pamet padalo ostaviti svoju Domovinu. Puno sam svijeta proputovao, ali Hrvatska je za mene uvijek bila nešto posebno.

Još u mladosti bila mi je velika želja pisati. Uvijek postoji cilj da mlađe potaknemo na ljubav prema svojoj Domovini i svojoj okolini. Uz to, mislim, kako je lijepo da kada napustite ovaj svijet čemera i suza iza vas ipak ostane neki trag kolikogod malen i beznačajan on bio.

  Intervju - Vladimir Biondić, pisac i književnik
Vladimir-Stjepan Biondić pl. Devčić hrvatski akademik, magistar prava, pisac i vrhunski hrvatski športaš rođen je 26.12.1938. u Sušaku u plemićkoj obitelji Devčić. Kao dijete od dvije godine dolazi s roditeljima u Zagreb u kojem prebiva do danas. U Zagrebu završava gimnaziju i Pravni fakultet.
Od svojih brojnih radova izdao je i trinaest knjiga. To su knjige: Ja sam Roi, Bridž - šport igra ili nešto treće, Roi svjedok jednog vremena iliti leve iti ne, Za Dom i Domovinu UVIJEK I i II, Hinko Gudac u potrazi za svetim gralom, Na oblaku sjećanja, U vrtlogu životnih strasti (Život bez pozlate), Plamti vječni plamen s hrvatskog ognjišća, Na valovima ljubavi, Zvuci ljubavi iz Maksimirske šume, Jednom za vrijeme plavog mjeseca i Bleiburg - holokaust hrvatskog naroda.

Član je Družbe Braća Hrvatskog Zmaja kao Zmaj od Majke Božje Remetske, Reda hrvatske krune, Hrvatskog književnog društva Rijeka, Društva književnika „Sv.Jeronima", Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori Basel i Hrvatske akademske zajednice „Kralj Tomislav" u Zagrebu. Aktivan je i u nizu domoljubnih udruga.

U razgovoru s Vladimirom postavili smo mu i sljedeća pitanja:
Možete li nam reći neke od podataka o Vama, koliko dugo se bavite pisanjem i slično? Kada i gdje ste rođeni i koji događaji su obilježili Vaš život? U Zagrebu završavate gimnaziju i Pravni fakultet. Negdje u to vrijeme počinjete se baviti športom. Možete li nam reći nešto više o tome ? Kojim športom ste se bavili ? Koje uspjehe ste postigli ? Koliko je šport utjecao na formiranje Vaše ličnosti ?
Bili ste profesor stolnog tenisa na fakultetu za fizičku kulturu i kao trener saveznog ranga i republički kapetan uspješno ste vodili hrvatsku žensku reprezentaciju i naše najjače stolno-teniske momčadi (Zagreb, Marathon i dr.) Možete li nam reći nešto više i o tome trenerskom dijelu Vašega života.Koliko znam od vaše majke ste na neki način naslijedili i sklonost prema bridžu. Tom kartaškom igrom kasnije ste se dosta bavili i igrali na značajnim turnirima. Objavili ste i knjigu o bridžu (također je dostupna na našem portalu). Da li biste našim čitateljima mogli objasniti što je to bridž?
Uz svoje brojne radove na području prava i sporta izdali se i trinaest knjiga. Možete li nam reći nešto više o tim knjigama i vašem porivu da se osim sportom i pravom bavite i književnošću i pišete knjige.
Tko je Katarina i zašto je ona Vladimiru Biondiću toliko važna? Tko je bio Roi? Zašto i na koji način je on bio inspiracija za više vaših knjiga? Možete li nam nešto reći o Hinku Gudcu.
Nezaobilazni dio portreta Vladimira Biondića je i jasno izraženo domoljublje i ljubav prema hrvatskom narodu. Član ste Družbe Braće Hrvatskog Zmaja kao Zmaj od Majke Božje Remetske, Reda hrvatske krune i niza domoljubnih udruga. Nedavno ste na našem portalu objavili knjigu BLEIBURG Holokaust hrvatskog naroda. Možete li nam reći odakle ta ljubav prema domovini i kakvu Hrvatsku vi kao hrvatski domoljub zamišljate.
No, da ne dužimo s najavom intervjua reći ćemo samo: Sva naša pitanja i sve odgovore pisca i književnika Vladimira Biondića moći ćete pročitati na sljedećoj adresi:
http://www.nema-kompromisa.com/intervju-vladimir-biondic.php
 
 
  Intervju - Nenad Grbac , urednik portala - digitalne-knjige.com
O digitalnim slikovnicama
Poštovani, s obzirom da radim diplomski rad na temu utjecaja medijskih sadržaja na razvoj djece, s posebnim osvrtom na prednosti i nedostatke medija, te na njihovu odgojnu i obrazovnu ulogu.

Stoga Vas molim za općenitu diskusiju na temu medija i djece.

Iva Bagić
U razgovoru s Nenadom postavili smo mu i sljedeća pitanja:

Molim vas da navedete prednosti i nedostatke papirnatih i digitalnih slikovnica? Koje su karakteristike digitalnih slikovnica? Koja je po Vašem mišljenju, razlika između papirnatog i digitalnog izdanja? Što po vašem mišljenju djeca preferiraju? Koliko se često takve slikovnice proizvode u Hrvatskoj, a koliko u svijetu ? Imate li kakve podatke o tome kako se prodaju takve slikovnice? Imate li saznanja o tome koliko ih često djeca koriste?

Koliko je važna uloga roditelja u odabiru slikovnica i u samom procesu približavanja papirnatog i digitalnog izdanja djeci? Kako roditelji percipiraju digitalne slikovnice u odnosu na papirnate? Da li imate saznanja što odgojitelji misle o digitalnim slikovnicama i što je po njihovom mišljenju prednost / nedostatak digitalnih slikovnica? Kada je, po vašem mišljenju , pravo vrijeme za prvi susret djeteta s digitalnom slikovnicom?
Smatrate li da digitalna slikovnica može povećati interes djeteta za učenjem? Ukoliko smatrate da može, molim vas da objasnite na koji način?
Kako po vašem mišljenju digitalne slikovnice utječu na djetetov psihomotorni razvoj (fina motorika, okulomotorika, pamćenje, logičko razmišljanje , zaključivanje? Koja su izdanja vaše izdavačke kuće primjerena predškolskoj djeci i zašto? Gdje se mogu pronaći digitalne slikovnice Vaše izdavačke kuće ?
Što mislite o djeci i medijima? Što mislite hoće li se u budućnosti više koristiti papirnate ili digitalne slikovnice i zašto?
Koje je vaše tumačenje za korištenje digitalnih slikovnica s obzirom na stalne preporuke da se ograniči izlaganje djece medijskim sadržajima i da što manje vremena provode gledajući u ekran.
Koje bi bile vaše sugestije za približavanje papirnatih, a koje za približavanje digitalnih izdanja djeci?
No, da ne dužimo s najavom intervjua reći ćemo samo: Sva naša pitanja i sve odgovore urednika portala www. digitalne-knjige.com moći ćete pročitati na sljedećoj adresi:
http://www.nema-kompromisa.com/intervju-nenad-grbac.php

 

 

 

 

Izdvojeno iz Intervjua

 

 

S obzirom da se svima dopala ta prva slikovnica odlučili smo na našem portalu objaviti još nekoliko slikovnica za djecu. No, tu su se pojavili problemi s autorskim pravima, pa sam pronašao i odlučio digitalizirati, digitalno rekonstruirati i objaviti slikovnicu staru 115 godina.

O samoj slikovnici ne zna se puno, osim da je njen autor Josip Vitanović, te da ju je 1900. godine tiskala i objavila knjižara L. Hartmana i Stjepan Kugli, koja se nalazila na adresi Ilica 30, Zagreb.

 
 

 

 

 

 

Izdvojeno iz Intervjua

 

 

Užasan je to osjećaj kad nađete svoje misli potpisane od druge osobe, bezočno ukradene. Moje pjesme su moja djeca pa sad zamislite svoje dijete, koje Vam netko ukrade i prijavi ga nadležnim službama kao svoje!

I dijete zna, da to nije njegov roditelj pa tako nekako i moje pjesme, koje je netko ukrao, nekako uvijek nađu put do mene i objave mi se, da su ukradene i na taj način odmah reagiram na internetu.

Kititi se tuđim perjem nema nikakvog smisla, jer svaka duša u sebi sadrži beskrajan ocean svojih impresija, koje svatko može zagrabiti iz tog oceana i prenijeti na papir.

  Intervju - Jadranka Varga , pjesnikinja i književnica
Jadranka Varga, rođena je 5.5.1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i Ekonomski fakultet, stečena stručna sprema VŠS.
Od 1976. do 2013.je bila zaposlena, a od 1.1.2014. je u mirovini.

Živi u Zagrebu, udata je, bez djece.

Poeziju piše od 1969. godine kad je napisala prve tri pjesme i od tad se nije zaustavila.
Njena osma poetsko-prozna zbirka, "Moj tajni svijet", nastala je u razdoblju od 27.4.2015. do 26.7.2015., kao posebna cjelina, tematski neovisna od prve knjige poezije "Sjena duše", druge knjige "Predvorje bijele tišine" i davno napisane, a tek nedavno objavljene knjige poezije iz moje mladosti "Gola žena", kao i knjiga "Plesač na žici", "Na trgu ptica", "Duša anđela", ''Izbrisano lice" te čini period zapisivanja njenih razmišljanja o duhovnim temama i osobnim zabludama, bolima, zaboravu i ponovnom pronalasku, koje su je oduvijek zaokupljale.
U razgovoru s Jadrankom postavili smo joj i sljedeća pitanja:
Možete li nam reći neke od podataka o vama, koliko dugo se bavite pisanjem? Jedan od razloga za objavu ovog intervjua je i objava vaše knjige poezije "Moj tajni
svijet" na portalu www.digitalne-knjige.com. Da li bi nam mogli reći nešto više o
toj knjizi i tome što vas je navelo da je napišete i objavite.
U gotovo svim vašim knjigama uočljiva je vaša povezanost s obitelji, odnosno vašim roditeljima i danas sa suprugom i Šuškom (pošto sam i sam vlasnik psa tad mogu sebi dati slobodu da za psa kažem da je član obitelji). Koliko vas je ta veza s obitelji odredila i kao pjesnika i kao osobu. Koliko vam je pomogla da se lakše suočite s negativnostima i prevladate ih ?
Mnogi misle da je lako napisati i objaviti knjigu! Da li je to zaista tako? Koliko je vremena i truda potrebno uložiti u takvo što? Kako se pisac ili pjesnik osjeća kad listajući knjigu ili surfajući Internetom naiđe na vlastite stihove prepisane i potpisane tuđim imenom? Ima li kopiranje i prerađivanje tuđih radova ikakvog smisla, osim kićenja tuđim perjem i priznanja vlastite nemoći, odnosno nedostatka kreativnosti?
Prethodno pitanje sam postavio jer znam da ste vi imali puno problema s nekim
osobama, koje su uporno prerađivale vaše radove i napadale vas putem interneta.
Jesu li ti napadi prestali i je li ta osoba napokon pronašla svoj mir ili bar nekog drugog čiji su radovi vrijedni kopiranja i prepisivanja?
Nažalost danas je i bavljenje književnošću postalo moda u koju se neki uključuju samo da bi bili viđeni i uočeni. Književnost se na neki način komercijalizirala i postala stvar mode i prestiža. Negdje sam pročitao da vi uglavnom izbjegavate takva modna okupljanja i da vam napisani stih ili objavljena knjiga, puno više znači od modnih okupljanja. Zašto je to tako? Svi mi znamo da i među piscima ili pjesnicima ima puno zavisti i zlobe, no isto tako ima i puno dobrih i poštenih ljudi. Da li biste vi mogli istaknuti bar neke od osoba koje vam pomažu i s kojima ste bliski?
No, da ne dužimo s najavom intervjua reći ćemo samo: Sva naša pitanja i sve odgovore pjesnikinje i književnice Jadranke Vargemoći ćete pročitati na sljedećoj adresi:
http://www.nema-kompromisa.com/intervju-jadranka-varga.php
 
 
  Intervju - Kristina Koren, pjesnikinja i književnica
Kristina Koren rođena je 28.07.1978.godine u Zagrebu gdje i danas boravi i stvara.
Aktivno je sudjelovala u novinarskim natjecanjima za vrijeme školovanja i bila urednik školskog časopisa "Izidor".

Piše ljubavnu i duhovnu poeziju te romane.

Završila je osnovnu i srednju školu u Zagrebu. ".
Majka je troje djece.

Svoje prve stihove zabilježila je još u školskoj klupi kada je umjesto zadanog sastavka napisala svoju prvu pjesmu "Moj prijatelj robot" i od tada emocije prenosi kroz stihove.

U razgovoru s Kristinom postavili smo joj i sljedeća pitanja:
Možete li nam reći neke od podataka o vama, koliko dugo se bavite pisanjem? Rođeni ste u Zagrebu. Vaša ljubav prema rodnoj grudi i više je nego očita, majka ste troje djece, radite u Banci, pišete poeziju, aktivni ste u književnim krugovima. Kako uspijevate sve to uskladiti?

Jedan od razloga za objavu ovog intervjua je i objava vaše knjige osvrta "Pokidane niti" na portalu www.digitalne-knjige.com. Da li bi nam mogli reći nešto više o toj knjizi i tome što vas je navelo da je napišete i objavite. Sami ste spomenuli da vas mnogi pitaju kako ste u tako kratkom vremenu uspjeli napisati i objaviti čak 6 knjiga. Možemo li im ovim putem odgovoriti na to pitanje?
Vašu knjigu "Evo me moj gospodine" mogli bismo opisati i kao Duhovnu poeziju,
odnosno poeziju inspiriranu vjerom. Kako to da ste se odlučili okušati i u tom pomalo zaboravljenom književnom žanru i što vas je navelo na pisanje te knjige? Mnogi misle da je lako napisati i objaviti knjigu! Da li je to zaista tako? Koliko je vremena i je vremena i truda potrebno uložiti u takvo što?
Što vama kao piscu znači pisanje ? Svoje digitalne knjige odlučili ste u cijelosti pokloniti svim posjetiocima portala digitalne knjige odnosno svim korisnicima interneta koji budu zainteresirani za preuzimanje te knjige. Što vas je navelo na takav potez? Jeste li zadovoljni suradnjom ostvarenom s portalom digitalne knjige? Možete li nam otkriti vaše planove. Radite li na nekoj novoj knjizi? Pripremate li objavu nekog zasad neobjavljenog materijala?
No, da ne dužimo s najavom intervjua reći ćemo samo: Sva naša pitanja i sve odgovore pjesnikinje i književnice Kristine Koren moći ćete pročitati na sljedećoj adresi:
http://www.nema-kompromisa.com/intervju-kristina-koren.php

 

 

 

 

Izdvojeno iz Intervjua

 

 

Osim poezije pišem i romane, ljubavne i duhovne, koje sam također počela pisati u ranoj djevojačkoj dobi. Znala bih cijelo ljeto za vrijeme školskih praznika provesti u sobi pišući romane, sanjareći, mama bi mi uvijek govorila da živim u nekom svom svijetu...

Da se ponovno rodim, opet bih radila isto - pisala. Oduvijek sam željela pisati, kao sto sam i napomenula. Osobno, pišem rimu, liriku. Možda zato sto sam odrasla uz Vesnu Parun moju najdražu spisateljicu koju sam čak imala čast i sresti, jedno smo vrijeme živjele u istom kvartu u Dubravi. Voljela sam Cesarića, Ujevića, Tadijanovića, Kaštelana.

 
 
 
Rezultati ankete o prvom hrvatskom predsjedniku u Zagrebačkoj bolnici Vrapče

Potaknuti anketom koju je po narudžbi HDZ-a (oprostite Nove TV) telefonski provela agencija Ipsos Puls odlučili smo provesti vlastitu anketu o prvom hrvatskom predsjedniku u Zagrebačkoj bolnici Vrapče.

100 posto ispitanih je na pitanje je li Tuđman bio lopov odgovorilo sa "Nije".

Na pitanje je li Sanader bio lopov opet su svi jednoglasno odgovorili sa "Nije". Na pitanje je li Adolf Hitler bio loš čovjek i političar opet su svi jednoglasno odgovorili sa "Nije".

Na pitanje tko je bio poremećeni krivousti ljigavac i prvi hrvatski diktator jedna je ispitana osoba željela nešto važno reći, no netko od sudionika ankete mu je dobacio "Daj šuti ti si medicinski tehničar, a ne pacijent. U ovoj anketi samo pacijenti smiju glasovati".

Anketu proveli Nenad Grbac i udruge građana "Lopovima je mjesto u zatvoru a ne u Hrvatskom saboru", "Dopustimo Hrvatskim političarima da vlastitom imovinom otplate sav dug kojim su nas zadužili", "Zlo mi je i od njega i od svih drugih lopova"...

 
 
 
Zoran Milanović i suosjećanje s običnim ljudima

Stigao jednom predsjednik Hrvatske vlade Zoran Milanović na mjesto nuklearne ekspozije.

Gleda u kolonu napaćenih i izranjavanih ljudi, djecu prekrivenu plikovima i ne zna što bi rekao.

A onda mu naiđe trenutak inspiracije pa kaže:

I meni je jednom eksplodirao upaljač u autu kad sam ga ostavio na suncu.

 
 

 

 

 

 

Izdvojeno iz recenzije

 

 

Šporer vrlo popularno, jednostavno i istodobno znanstveno izlaže složeni materijal. Njegova je namjera da pobudi učenikov interes za danu problematiku, a zatim daje određena temeljna znanja koja bi mogla biti osnova za daljnje detaljno proučavanje.

Pri izlaganju gradiva autor sljedi pravilo: "Za popularizaciju matematike ne mora se nužno i vulgarizirati, za jednostavnost izlaganja nije neophodno sve objasniti pojednostavljeno, i konačno ozbiljan uvod u matematiku ne mora biti i dosadan."

D. S. Apokorin
kandidat fizičko-matematičkih znanosti


  Intervju - Zlatko Šporer
Zlatko Šporer rođen je 1930. godine u Slavonskom Brodu.
Diplomirao je na Matematičko-fizičkom odjelu Prirodoslovnog fakulteta u Zagrebu. Postdiplomski studij filozofije znanosti i znanstvene publicistike završio je na Sveučilištu u Zagrebu. Kao profesor matematike i fizike radio je na gimnaziji u Slavonskom Brodu, a zatim kao profesor na Pedagoškoj akademiji u Slavonskom Brodu

Za urednika u "Školskoj knjizi u Zagrebu izabran je 1969. godine gdje je radio do umirovljenja. Živi u Zagrebu.

Aktivno sudjeluje u javnom životu, objavio je više stručnih i popularno znanstvenih knjiga kao i niz članaka u tisku (Vjesnik, Školske novine, Brodski list...).
Autor je više popularno matematičkih knjiga, koje su na neki način promijenile i shvaćanje matematike i odgojile neke nove generacije za koje nakon čitanja Šporerovih knjiga matematika nje više bila "najgori ili najomraženiji školski predmet".

A sve je na neki način počelo s knjigom "Uh, ta matematika", objavljenom 1977. godine kad je i nagrađena nagradom za ilustracije "Mlado pokoljenje", koju dodjeljuje tadašnji Savet za vaspitanje dece Jugoslavije i prvom nagradom za grafičko uređenje na XXII sajmu knjiga u Beogradu.

Nakon uspjeha u zemljama tadašnje Jugoslavije knjiga je prevedena na više europskih jezika, pri čemu bismo posebno istaknuli prijevod na ruski jezik u izdanju Pedagogike. Moskva. 1981.
Knjiga je u raznim europskim zemljama tiskana u više od danas pomalo nevjerojatnih 200 000 primjeraka.
Nakon velikog uspjeha te knjige Gospodin Šporer nastavlja dalje i zajedno s ilustratorom Nedeljkom Dragićem izdaje i knjigu "Brbljanje o geometriji",a onda slijede i "Matematički leksikon za nematematičare", "Računanje problema nema","Matematika za prvaše", "Matematičke formule i njihova primjena"...
Kao jedan od najznačajnijih i najistaknutijih hrvatskih popularizatora matematike, i autor knjiga čija ukupna naklada u višekratnim izdanjima i prijevodima na ruski, poljski, mađarski i slovenski premašuje 350.000 primjeraka nagrađen je republičkom nagradom za popularizaciju znanosti "FRAN TUĆAN" za 1992. godinu (obrazloženje komisije prilikom dodjele nagrade za popularizaciju znanosti).
Zanimljivo je i to da je gospodin Šporer neke od svojih knjiga digitalizirao, i objavio na portalu http://www.digitalne-knjige.com gdje ih svatko tko to želi može bez ikakve nadoknade (besplatno), preuzeti i njima razveseliti svoju dijete ili mu bar pomoći da ispravno riješi domaću zadaću iz matematike.
No, da ne dužimo s najavom intervjua reći ćemo samo: Sva naša pitanja i sve odgovore gospodina Šporera moći ćete pročitati na sljedećoj adresi:
http://www.nema-kompromisa.com/intervju-zlatko-sporer.php
 
 

 

 

Pregovori ili ucjena ?

 

 

 

Zanimljivo je da ono što HDZ-ova vlada naziva pregovorima s Europskom zajednicom sve više građana doživljava kao čisti primjer ucjene.

Europska zajednica gotovo uvijek nešto traži, no ne nudi apsolutno ništa, osim neizvjesne budućnosti i apsolutne vladavine stranog kapitala.

Ne znam zašto, no dojma smo da ulazak hrvatske u Europsku uniju odgovara samo korumpiranim političarima i takozvanoj eliti, kojoj je jasno da će hrvatski narod još godinama morati otplaćivati njihove dugove i koji su svjesni da ih od bijesa naroda jedino EU može zaštiti.

 

 
Europa kakvu ne poznajete - ili tko treba plaćati dugove političara
Nešto značajno za Europsku uniju opet se događa u Grčkoj. Naime dugovima opterećeni i Europskom unijom zavedeni Grci napokon su počeli razmišljati i vlastitom glavom.
Za početak shvatili su da im prelazak na i europsku zajedničku valutu - euro nije donio ništa dobrog te sve češće razmišljaju o napuštanju eura i povratku na nacionalnu valutu.
Sve to navelo je i Bugarsku, Poljsku, Mađarsku, Češku i još neke zemlje da također odgode svoj prijelazak na Euro.
U krugovima ekonomista sve se češće čuje i mišljenje da je europska zajednička valuta - euro također neka vrsta valutnog kolonijalizma, odnosno da od njega najviše koristi imaju Njemačka, Francuska i Engleska, dok su sve druge zemlje EU njime dovedene u podređeni položaj.

Istovremeno u Grčkoj, Irskoj, Portugalu i Španjolskoj se sve češće vrlo kritički osvrću na EU te se pokušava odgonetnuti zbog čega je ulazak u EU sve te zemlje doveo u dužničke krizu.

Sve to dovelo je i do učestale upotrebe termina “Nepravedni dug” čime se navodi da dug koji su korumpirani političari nagomilali radi vlastite koristi nije legitiman.
Navodi se primjer Ekvadora, koji je 2006. iz zemlje protjerao predstavnike Svjetske banke i MMF-a te poručio da više ne namjerava 50, već najviše 20 posto proračuna trošiti na otplatu dugova.
Potom je organizirao reviziju svih ugovora o dugovanjima nakon koje je njihov veći dio proglašen “nepravednim”, a njihova otplata je obustavljena - jer je od njih koristi imala samo elita, građani nisu bili obaviješteni, a bankari su za sve to znali.
Sve to navelo je i dvije stotine uglednih grčkih osoba da zatraže da se takva komisija organizira i u Grčkoj, jer je posve sigurno da je barem dio duga nepravedan. Navodi se slučaj Siemensa, koji je potplaćivao grčke ministre da bi kupovali njegove proizvode po samo Simemensu i korumpiranim političarima opravdanim cijenama.
A da na sličan način ne misle samo Grčki građani govori nam i podatak da i zastupnica njemačke Lijeve stranke Sahra Wagenknecht upozorava kako je Grčkoj pomoć EU i MMF-a uvjetovana smanjenjem proračuna za zdravstvo i školstvo, ali potrošnja na oružje - koje joj prodaju Njemačka i Francuska - mora ostati ista.
Da bi stvar bila još gora ili možda da bi Hrvatskim građanima postalo apsolutno jasno u kakvu podređenu ulogu nas pokušava dovesti EU, gotovo istovremeno je objavljeno da europska komisija vrlo jasno kaže da Bruxelles od Zagreba očekuje da ne primjenjuje ZERP na članice Unije sve dok se za taj problem ne nađe "zajedničko rješenje u duhu EU". U Bruxellesu podsjećaju i na Sporazum o arbitraži između Hrvatske i Slovenije iz 2009.
Pojednostavljeno to znači da europska komisija od nas traži da se odreknemo vlastitog mora, odnosno da dopustimo Europi da s njim raspolaže onako kako to ona želi.
Što sve o toj obvezi Hrvatske da svoje teritorijalno more otvori za ribarenje i ostalim članicama Unije, misle hrvatski ribari to iz korumpiranih i Europi naklonjenim medijima naravno nismo uspjeli saznati.
 
 
 
Što se događa kad država otima djecu ?

U vrijeme kad vlast države nad životima običnih ljudi postaje toliko da država, političari ili socijalne ustanove sami sebi daju prava, da po vlastitom nahođenju, roditeljima mogu i smiju oduzimati djecu, dobro se prisjetiti i slijedeće priče.

Cijela ta zlokobna priča započela je prije pedesetak godina u Australiji. Nakon što su doseljenici australskim prastanovnicima Abordžinima, oteli zemlju i sve što je imalo bilo kakvu vrijednost, netko jako pametan dosjetio se i činjenice da bi se te ljude moglo uništiti i na drugačiji način, te su i na federalnoj i saveznoj razini izglasani zakoni koji su se temeljili na premisi da su Aboridžini rasa osuđena na propast.
Na temelju takvih zakona Australskoj državi je omogućeno da bez njihova pristanka, Abordžinima otima djecu i daje ih na prisilno usvajanje u bjelačke obitelji.
Takva čudovišna politika tadašnjih australskih vlasti rezultirala je time da je od 1910. čak oko 100.000 aboridžinske djece, bilo odvojeno od svojih roditelja i predano novim, bjelačkim obiteljima. Naravno bez pristanka njihovih pravih roditelja.
Ta diskriminirajuća praksa se u Australiji provodila sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Nakon 60 -tih godina ta politika Australskih vlasti naišla je napokon i na osudu javnosti, te se o slučaju "Ukradene generacije", odnosno termina kojim se često opisuju pripadnici naraštaja Aboridžina, koji su voljom australskih vlasti nasilno odvojeni od svojih roditelja, mnogo govorilo i pisalo u svjetskim medijima..
No, da je pravda vrlo spora i teško dostižna govori nam i činjenica da su se prva ozbiljnija istraživanja o sudbini "Ukradene generacije", dogodila tek prije 10-ak godina. Naime tad je posebna državna komisija provela istraživanja, koja su pokazala da veliki dio njih i danas, u odrasloj dobi, pati od posljedica gubitka obitelji i kulture, od kojih su bili nasilno otrgnuti.

Ta Komisija je fedralnim i saveznim vlastima preporučila da se službeno ispričaju Aboridžinima, te da svima koji su bili otrgnuti od obitelji plate odštetu, no australska državna vlast su se, naravno lukavo oglušila na tu preporuku

 

 

 

 

Rasa osuđena na propast

 

 

Monstruozna oduzimanja djece temeljila su se na predrasudi, da su Aboridžini rasa osuđena na propast, te da se toj djeci oduzimanjem od roditelja zapravo čini usluga.

 

 
 

 

 

 

 

Diego Velazquez

 

 

 

Veliki španjolski slikar Diego Velăzquez Velaskez kombinira svoje likove sa objektima iz svakodnevnog života, i uspijeva ih na krajnje prirodan način igrom svjetla i sjene i oživjeti i prikazati realnim i stvarnim.

 

Zanimljivo je i to da bez obzira na svoju slavu u Španjolskoj u ostatku Evrope i njie bio naročito cijenjen, sve dok ga Manet i impresionisti nisu prepoznali kao jednog od ključnih začetnika modernog slikarstva.

  Galerija slika - Španjolski dvorski slikar "Diego Velazquez"!
Iz ostalog sadržaja posebno vam preporučujemo našu ovomjesečnu galeriju slika, koju smo posvetili velikom Španjolskom slikaru - Diegu Velăzquezu
Diego Velăzquez rodio se 6. Lipnja 1599. U Sevilli. U mladosti je stekao solidno humanističko obrazovanje, no onda je otkrivena njegova sklonost likovnoj umjetnosti.
Prvi mu je učitelj bio Francisco de Herrera stariji, no to naukovanje je trajalo samo oko godinu dana. Sljedeći učitelj Francesco Pacheco, iako tek umjetnik osrednja dometa, ostavit će dubok trag u Velăzquezovu umjetničkom formiranju.

Vezu s Pachecom produbio je 23. Travnja 1617., sklopivši brak s njegovom kćeri Juanom koja je u miraz donijela nekoliko zgrada u Sevilli, Što je Velăzquezu osiguralo financijsku stabilnost i učlanjenje u gradski ceh slikara nakon ispita koji je polagao pred puncem i slikarom Juanom de Ucedom.

Značajan preokret u Velăzquezovoj umjetničkoj karijeri nastupio je 1622 godine. Potkraj te iste godine umro je kraljev omiljeni dvorski slikar Rodrigo de Villandrado, Što je Velăzquezu omogućilo da se već u kolovozu 1623 iskuša kao kraljevski portretist.
Velăzquezov portret naišao je na odobravanje ne samo kraljice i kralja, nego i tada iznimno utjecajnog dvorjanina i ministra, vojvode Olivaresa i time počinje njegova duga i uspješna karijera Španjolskog dvorskog slikara.
1629 Velăzquez odlazi u Italiju na studijsko putovanje te tamo nastaju mnoga njegova značajna djela. Ipak tek njegov drugi odlazak u tu zemlju veže se s mnogim narudžbama za portrete od kojih je najslavnije ostvarenje portret pape Inocenta X.
Njegovim kreativnim vrhuncem smatra se prikaz kraljevske obitelji poznat kao "Las meninas" (1656). Ta slika zbog svoje revolucionarnosti nailazi na oduševljenu reakciju kraljevske obitelji, koja slobodoumnog slikara 1659. promiče u viteza, pa je naknadno na njegovim prsima naslikano i viteško odličje.
Svojim portretima (kralja, njegove obitelji, plemstva, običnih ljudi dvorskih luda i svećenika), on nam na neki način otkriva i pravu prirodu dvorskog života tog vremena.
Umire u Madridu 6. Kolovoza 1660. kao vrlo cijenjen i bogat čovjek, a zabilježeno je da su na njegovu su sprovodu bili i članovi kraljevske obitelji.
S vremenom Velăzquez postaje zaboravljen, no situacija se drastično mijenja nakon što ga Manet i impresionisti prepoznaju kao jednog od ključnih začetnika modernog slikarstva,
U slijedećem stoljeću obrade njegovih djela potpisali su i velikani modernog slikarstva poput Picassa, Dalija i Bacona.
 
 
 
Što sve ljuti naše čitatelje ?
Posebno bi vas zamolili da nešto od vremena, koje provodite na Internetu, odnosno na ovom portalu odvojite i na razgledanje ili čitanje tekstova u našoj rubrici "Pritužbe", u kojoj su se konačno počele događati i vrlo zanimljive stvari.
A ovaj put odlučili smo progovoriti i o slijedećim temama:
Nakon što smo priložili pritužbu i čekali vražji odgovor skoro pa 2 mjeseca (za tri dana bi bila 2 mjeseca) odbijena nam je pritužba, jer kao signal je ekstra dobar u zagrebu i brzina je do 1,8mbit/s. Sad tko tu koga jebe u mozak? I što sljedeće mogu napraviti?

Ovako, danas sam imao zanimljivo iskustvo sa t-comom. Naime, ovaj mjesec dobili smo 2 telefonska računa, jedan "normalan" i jedan, malo je rečeno čudan... Onaj normalan je bio naslovljen na oca kao vlasnika linije, cifra na njemu potpuno uobičajena kao i inače za telefon i internet promet od 1GB, dok je drugi došao na majku koja uopće nije vlasnik linije...

U reklami kojom nas svakodnevno bombardiraju kažu da prijelaz na Unlimited tarifu košta 25 kn fiksno za razdoblje od mjesec dana te da uspostava svakog poziva unutar T-mob.mreže naplaćuju 25 lipa nakon čega je razgovor potpuno besplatan(što je i logično za nešto što se zove "Unlimited"). Ipak, možda i nije.
No da ne dužimo rubriku "Pritužbe" moći ćete pročitati ukoliko svojim mišem kliknete na slijedeći link - http://www.nema-kompromisa.com/prituzbe.php.
Šaljite nam i dalje svoje pritužbe. Jer mi na ovom portalu ne znamo što znači riječi cenzura ili ovisnost o mišljenje sponzora.

 

 

 

 

Naša rubrika "Pritužbe" je rubrika u kojoj ćete svi vi moći iskazati svoje nezadovoljstvo.

 

 
 
.Copyright ; Nenad Grbac & Impero present Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora
 
 
 
 
 
   
 

Digitalne knjige
  • Digitalne-knjige.com - vaš novi pogled u svijet hrvatske književnosti.
     
  • Cilj projekta digitalne-knjige.com je digitalizirati i sačuvati, odnosno spasiti od zaborava i propadanja, hrvatsko kulturno naslijeđe.
     
  • No da biste saznali što više o tom projektu te eventualno preuzeli i besplatne digitalne knjige, koje ćete na toj stranici pronaći svakako posjetite i slijedeću web adresu: http://www.digitalne-knjige.com/
.Copyright ; Nenad Grbac & Impero present
 
 
 
 

 

Multimedijski CD-rom "Klasici hrvatske književnosti"
 
  • Drago nam je što vas možemo obavijestiti da je napokon završen i naš prvi multimedijski CD-rom "Klasici hrvatske književnosti", na kojem se nalazi 40 izabranih digitalnih knjiga.
     
  • CD se može naručiti putem interneta. Cijena mu je 90 kn što iznosi samo 2.25 kn po knjizi.Sve knjige koje se nalaze na CD-u bit će dostupne jedino i isključivo na tom mediju, a sav prihod od prodaje CD-a investirati će se u daljnji razvoj projekta digitalne-knjige.com.
     
  • Više podataka o CD-u, knjigama koje se nalaze na njemu i svemu drugom vezano multimedijski CD-rom "Klasici hrvatske književnosti", saznati ćete tako da svojim mišem kliknete na sljedeći link: http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/index.php
     
  • A, ukoliko se želite uvjeriti u izgled i funkcionalnost sučelja CD-a, odnosno knjiga koje se na njemu nalaze tad predlažemo da svojim mišem kliknete na sljedeći link: http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/video/
     
  • I što drugo reći nego hvala vam ako ste odlučili naručiti i kupiti naš novi CD.
.Copyright ; Nenad Grbac & Impero present